Vidimo li se u primjeru Marte ili Marije?

ČITANJA:

Jon 3,1-10;

Ps 130,1-8;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Vjerujem kako je ova situacija i danas vrlo česta te da se zapravo jako malo promijenilo u našim kućama. I danas je uočljiva slika mnogih Marti koje se kad dođete u njihovu kuću razlete po kući, nose pet vrsta kava i kolača te različitih napitaka da posve zanemare da je gost došao prije svega kako bi se susreo s njom, a tek onda kako bi primio to gostoprimstvo. Isus se u današnjem evanđeoskom odlomku prikazuje kao onaj koji pohađa ljudski dom, koji ulazi u ljudsku svakodnevicu. Bog želi biti gost u svakom ljudskom srcu kako bi ondje sagradio svoj dom. On želi živjeti u svakome od nas te nas sve obogatiti svojim dolaskom. On ne dolazi kao nasilnik da bi nam opustošio dom, nego tiho, nenametljivo želi nam dati svoju Riječ koja će trajno ostati kod onoga koji ga prima u svoje srce kao dragog gosta.

I ovoga puta Isus dolazi među jednostavne ljude, svrstava se na stranu malenih, neznatnih želeći tako razrušiti barijere koje su bile prisutne u kulturi onoga vremena. Boravak jednog rabina u kući žena krajnje je nepristojan, neprimjeren, skandalozan jer je žena bila posve isključena iz društvenog života onoga vremena, nije uopće mogla biti učenica jednoga rabina. Isus boravkom među njima želi ukazati na njihovo dostojanstvo i učiniti ih svojim učenicama koje su isto tako vrijedne njegova pohoda, njegove riječi koja se u njima želi nastaniti i trajno u njihovu gostoprimstvu prebivati. Obnavljajući žensko dostojanstvo Isus nam Martu i Mariju ostavlja kao primjer učeništva. Dok se Marta sva razletila po kući, evanđelist Luka nam prikazuje Mariju koja sjedi do Isusa, pažljivo sluša svaku njegovu riječ pri čemu posve gubi iz vida svoju sestru koja očekuje njezinu pomoć. Marija pokazuje kako slušanje i primanje Božje riječi ima veoma važnu ulogu u životu učenika te da ništa drugo ne može zamijeniti to slušanje. No ne želi se umanjiti važnost Martine brige i zauzetosti nego samo ukazati na pretjeranu, preveliku brigu koja istiskuje slušanje Božje riječi.

U Mariji vidimo primjer učenice koja slušajući i primajući riječ ne želi bježati od svijeta u kojem živi , ali ne dopušta da nitko i ništa zauzima prvo mjesto koje samo Bogu pripada. Marta poput svoje sestre očituje neizmjernu otvorenost Isusu, no upravo iz želje da ga što bolje primi gubi iz vida ono najvažnije što nikako nije smjelo otići u drugi plan. Njezinu gostoprimstvu nedostajalo je gostoprimstvo njegovoj riječi. Često smo i Marta i Marija. Molimo za mudrost kako bismo znali prepoznati kad je bolje da budemo Marija, a kad Marta kako bismo uistinu mogli biti blagoslov našoj domovini. Domovini koja je do svoje slobode i nezavisnosti kroz suze i krv stoljećima dolazila.

Naši preci znali su da bez čvrstog pouzdanja u Božju riječ, bez prianjanja uz njegov Križ neće imati budućnosti. Vjerni krsnom pozivu ostavili su nam zalog za budućnost koji i sami trebamo nastaviti živjeti. U njegovoj riječi to ćemo uspijevati, ne trebamo se bojati budućnosti jer imamo nadu, nadu kod Gospodina.

Vlč. Luka Ćosić, župni vikar župe Bezgrješnog začeća BDM u Valpovu