Ljubav je iznad svega!

ČITANJA:

Kol 1,24 – 2,3;

Ps 62,6-7.9;

Lk 6,6-11

Tekst evanđelja:

Jedne subote uđe Isus u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. A, Isus im reče: »Pitam ja vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Iako nam mnoge stranice evanđelja navještaju istinsku poruku spasenja, milosrđa i Božje ljubavi prema nama, nailazimo i na ovakva mjesta koja govore o farizejima i njihovom neprijateljskom odnosu prema Isusu, onome što on govori, ali i onome što čini. Ovakvi nas evanđeoski događaji upozoravaju na mogućnost vjerničkog, ili bolje reći vjerskog izobličavanja, koje se i nama može dogoditi.

Crkva, kroz dvije tisuće godina neumornog naviještanja Božje riječi, potiče nas na čitanje ovakvih odlomaka, čak i svetoj liturgiji, kako bismo promišljajući nad njom ispitali svoju savjest.

Ovaj prizor kojega nam sveti Luka pripovijeda, može zvučati zastrašujuće. Farizeji uhode Isusa, oni ga žele uhvatiti u zločinu, u nečem što nije dobro i protivi se Božjem zakonu. Mi, koji se smatramo prijateljima Isusovim i mislimo da ga poznajemo, možemo se na ovakav postupak ljutiti ili pak sablazniti. A možda i mi ponekad činimo isto, ili barem slično. Farizejima se ne sviđa način na koji je Isus izliječio bolesnika, a Isusu je pak puno važnije ono što je učinio od onoga kako je to učinio. Njemu je dakle izlječenje iznad načina na koji je to učinio. Ma, ako bolje pogledamo, nije Isusu važno niti izlječenje, njemu je važan čovjek koji je bio potreban njegove blizine i ljubavi, jer je zato i došao na ovaj svijet, da se svi spase po njemu.

Židovski zakon brani liječiti subotom i po njemu Isus nema pravo liječiti u taj dan. To znači da bolesniku preostaje jedino da ostane sam sa svojom nevoljom, sam u svojoj muci i tjeskobi, u svome zlu. Isus krši subotnji zakon, ne zato što bi ga želio srušiti, nego, kao i uvijek želi svoje suvremenike poučiti. Ljubav je iznad svega.

Usprkos njegovu djelovanju u ljubavi, farizeji teško razumiju i umjesto da se raduju i zahvaljuju Bogu zbog spasenja jednog čovjeka; “oni se izbezumljeni počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.” Isus nije dočekao odgovor na svoje pitanje o činjenju dobra ili zla subotom, on je sam odgovorio učinivši dobro.

Tako i mi često zaboravljamo da je prvo i najvažnije ljubiti Boga i ljubiti čovjeka radi Boga, pa onda i naša srca postaju tvrda. Zato vjerničko srce mora biti budno i bdjeti nad izvršavanjem zapovijedi ljubavi. Zakoni su potrebni, jer bi bez njih vladao opći nered, ali oni moraju čovjeku koristiti i biti ukorijeni u srcu Božjemu.

Kako ja živim u svjetlu ovog evanđeoskog ulomka? Jesam li spreman radi istine i ljubavi žrtvovati svoj dobar glas, udobnost života, svoj mir i spokoj, pa i samoga sebe? Isus je žrtvovao samoga sebe, ali ne zato jer su to tako farizeji odlučili, nego iz ljubavi i radi našega spasenja.

Pitajmo se jezikom svetoga Franje Asiškoga: “Je li u mojemu životu Ljubav ljubljena?”