Otac nebeski zna što nam je potrebno

ČITANJA:

2Kor 12,1-10;

Ps 34,8-13;

Mt 6,24-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: Ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

Svakoga proljeća divim se prirodi: drveću, travi i cvijeću. Kada god imamo vremena, lijepo je i korisno prošetati u prirodi. Koji puta mi izgleda, da priroda čini još i veća čuda od čovjeka: kao da ono divlje, samoniklo cvijeće, i korov, izgleda još ljepše i savršenije od onoga kojega smo odnjegovali u svojim vrtovima ili na balkonima. U svakom pogledu možemo i trebamo u tome prepoznati Božji prst, njegovu stvaralačku ruku, njegov čudesni kist koji riše najljepše i najsjajnije boje na zemlji i nebu. Zajedno s psalmistom možemo i trebamo moliti: Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!… Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih…

Da, reći će netko sve je to lijepo, ali treba se od nečega i živjeti, treba netko zaraditi za kruh svagdašnji: za obitelj. Isus nije nerealan, on priznaje: „Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno… Potreban nam je kruh svagdašnji, potreban nam je novac za režije, za školovanje djece, za odjeću, za svakodnevne obaveze koje imamo. Kako onda shvatiti Isusovu: Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Ustvari vrlo jednostavno: Bogu jedinome služimo, njemu se divimo, njega slavimo, njemu se klanjamo. A bogatstvu? Njime se služimo, za dobro svojih bližnjih i svoje dobro. Problem nastaje onda kada čovjek, često i pod izlikom brige za sutra – za budućnost, počne služiti bogatstvu, njemu se klanjati, njega veličati. Kada bog postane novac i materijalne stvari koje nas do te mjere zarobe da nema mjesta nizašto drugo i ni za koga drugoga. To može ići tako daleko da nam drugi, pa i sam Bog, postane smetnja u našim planovima i željama da se pobrinemo za sutra. A možemo li, realno, zabrinutošću svome stasu dodati jedan lakat? Nije li sve bogatstvo ovoga svijeta ništa, u usporedbi sa bogatstvom koje od Boga dolazi. Stoga tražimo najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve drugo bit će nam nadodano. Jer ne zaboravimo kako moli spomenuti psalam 8: „Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš? Ti ga učini malo manjim od anđela, slavom i čašću njega ovjenča. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.“ Ne brinimo se tjeskobno za sutra, molimo i činimo sve s Gospodinom. Zahvaljujmo mu za danas, a On će se pobrinuti da ga slavimo te da mu zahvaljujemo i sutra.