Isus – svjetlo svijeta

ČITANJA:

Dn 13,1-9.15-18a.19-30.33-62;

Ps 23,1-6;

Iv 8,12-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego — ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.« Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Isus je svjetlost svijeta. Ne govori samo svijetlost. Isus govori: svjetlost svijeta. Možemo usporediti druge izvore svjetla. Npr: žarulja svijeta, svijeća svijeta! Žarulja je žarulja, svijeća svijeća. Tamo gdje ju se objesi ili postavi, tamo svjetli. Osvjetljuje sobu ili određeni dio. Ne može osvijetliti cijeli svijet. Isus to može učiniti. On to čini. Očima duše treba pokušati vidjeti, razumijeti srcem što je Njegovo svjetlo, koje može sve rasvijetliti. Prije Isusova dolaska čovječanstvo je hodalo u tami. Govorimo o tami grijeha. Ni jedan čovjek nije bio u stanju pobijediti smrt. Trebao bi najprije očistiti se od grijeha. Učiniti sebe čistim, savršenim. Trebao bi doprijeti do korijena, da se očisti od prvoga grijeha. Za čovjeka je to nemoguće. Ne može on spasiti sebe i druge svojim snagama. Zato je vjekovima cijelo čovječanstvo živjelo svijesno tereta grijeha koje je zasjenilo Božje lice i preko Njega stvoreni svijet. Čovjek više nije imao taj jasni, čisti pogled na Boga i stvoreni svijet. Gledao je očima tijela.

Isus je došao na svijet da se suprotstavi silama tame. Čist, svet, noseći svjetlo. Donio je to svjetlo sa sobom na zemlju. Oslobođenje od tame, grijeha, smrti koje je unosio grijeh. On nam je objavio Boga. Dao novi pogled na Boga. Rasvijetlio je pred čovjekom Njegovo lice, novo Božje lice. Stoljećima je Bog davao Izraelskom narodu znakove očinske ljubavi i brige, izabrani narod nije znao navezati blisku relaciju i otvoriti se na Boga koji želi imati intimnu vezu sa svakim pojedinim čovjekom. Za Pravog Izraelca Bog je bio Stvoritelj, Vladar, Pastir naroda, Zaštitnik i Sudac. Isus je govorio o Bogu kao o svom Ocu, netko tko se brine, voljeni Otac pun milosrđa koji čeka svoje izgubljeno dijete. Kao Pastir koji ostavlja sve i ide tražiti tu jednu, malu, izgubljenu ovcu. Po žrtvi na križu, Isus daje najveće svjedočanstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Neki ne razumiju tu ljubav i ne prihvaćaju je, ali ima i takvih koji otvaraju svoja srca i primaju svjetlo. Isus je njihovo svjetlo. Više ne hodaju u tami.

Novi pogled na Boga, prihvaćanje Isusa kao svoga spasitelja, čini da na novo započinju svoj život. Imaju u srcu nadu i pouzdanje. Radost ispunjava njihovu nutrinu. Zasjalo je nad njima novo svjetlo, koje je usmjerilo njihove živote i dalo im smisao. Već vide ispred sebe vječnu radost. Gledaju s pouzdanjem u Nebo i vide tamo svjetlost, a ne tamu. Isus obećava da ako se odlučimo biti s Njim oslobodit će nas od tame koja nas zatvara, naš život. Pokazuje nam mjesta koja uništavaju u nama želju i radost, puninu života. Gledajući sliku Milosrdnog Isusa, ako zamislimo da na slici nema Isusa, ostaje tama, crnilo. Tama budi u nama osjećaj straha, nemir, beznađe. Isus, ulazi u ovu tamu, tamu naših života te unosi svjetlo, mir, radost, sigurnost. Tako je i sa našim životima, ako živimo sa Isusom, ako je Isus u centru našeg života. Isuse, uzdam se u Tebe!