Jesmo li svjesni svoga poslanja?

ČITANJA:

Iz 49,8-15;

Ps 145,8-9.13c-14.17-18;

Iv 5,17-30

Tekst evanđelja – Isus odgovori Židovima: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini to jednako i Sin čini. Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.” Riječ Gospodnja!

Evo nas, poštovani prijatelji i danas zajedno. Dolazimo pred Gospodina jer želimo i trebamo više, jer trebamo Isusa. Želimo znati tko smo i za koga mi radimo? Čuli smo u tekstu Ivanova evanđelja kako Isus govori Židovima: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” Želio je objasniti odnos između Oca nebeskoga i Sina u kojem povezuje sve u svome biću i djelovanju s izvorom u Ocu, jer kaže:” Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa i ne vršim svoju volju nego volju onoga koji me posla”. Dakle, On i Otac su isprepleteni u svakom pogledu, toliko da su jedno (Iv 10,30). I zato kaže: “Moj Otac sve do sada radi pa i ja radim.” Nije li to, poštovani slušatelji, aktivna prisutnost po kojoj je Bog uključen u dramu i našeg života, kao naš prijatelj i Bog. Isus je više nego jasan. U suprotnom, poštovani prijatelji, pitam se, razumijemo li mi do kraja Isusovu poruku? Ili, definiramo li se kao ljudi, samo kroz rad? Ako da, to nije dobro. Što činiti?

Možda bi nam pomogao jedan susret sa izuzetnom Osobom koja bi nam ukazala na ono što nam je činiti? Kojim putem nam je krenuti, da bismo bili u stanju poput Isusa reći: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” Jesam li susreo Osobu spasa dok se pitam, vjerujem li ja Ocu kakvog objavljuje Isus? Osjećam li poziv i smatram li se pozvanim krenuti među ljude i među njima svjedoči Božju ljubav, biti ta ključna osoba života koja propagira božansku budućnost. Jesmo li svjesni, da slavu Božju objavljuje samo ono pročišćeno ljudsko srce kroz koje se događa preobražujući susret i objavljenje Boga ljubavi i čovjeka slike Božje. Jer i Isus reče: „ Onaj koji bude slušao Riječ Božju i koji vjeruje onomu koji me posla ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. I kao da želi „utvrditi“ gradivo, ponavlja: „dolazi čas – sada je“! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

Dakle, potvrđuje činjenicu Oca, da će preminuli čuti u svojim grobovima glas Sina čovječjega i uskrsnut će na novi život. Shvatio je svoje poslanje. A mi? Jesmo li mi shvatili da i nas Otac šalje jedne drugima biti ispružene ruke, oslonac i rame, korak i osmijeh, pogled i riječ utjehe. Ako jesmo blago nama.

I zato, poštovani slušatelji, imamo razloga moliti, vjerovati i djelovati snagom Duha svetoga. Slušajmo Riječ Božju, sa svom ljubavlju i poštovanjem. Dopustimo Isusu da nas gane svojim riječima i životom, da nas izaziva i poziva pravoj promjeni života. Imajmo osobni odnos prema Ocu i s Ocem, jer to je odnos intimne ljubavi iz koje trebamo crpsti snagu za svoj život. Amen!