Kako molimo?

ČITANJA:

Hoš 6,1-6;

Ps 51,3-4.18-21b;

Lk 18,9-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

U današnjem evanđelju, Isus, kako bi nas naučio moliti, govori prispodobu o farizeju i cariniku. Isus na posve drugačiji način gleda na stvari. Isus je u cariniku vidio nešto pozitivno, iako su o njemu svi govorili: “On ne zna moliti!” Isus je, kroz molitvu, živio tako ujedinjen s Ocem da je sve postalo izraz Njegove molitve. Način predstavljanja prispodobe vrlo je didaktički. Luka daje kratak uvod koji služi kao ključ za čitanje. Tada Isus govori u prispodobi i na kraju sam Isus primjenjuje primjer na život.

Iako se radi o Isusovom vremenu, sve se odnosi i na naše vlastito vrijeme. Uvijek postoje ljudi i skupine ljudi koji sebe smatraju poštenijim i vjernijim i koji preziru druge, smatrajući ih neznalicama i nevjernicima.

Upravi zbog toga Isus koristi ovu prispodobu: Dva čovjeka odoše u Hram na molitvu: jedan farizej, drugi carinik. Prema tadašnjem općem mišljenju, carinici nisu bili cijenjeni i nisu se mogli obraćati Bogu jer su bili nečisti. U prispodobi, farizej se zahvalio Bogu jer je bolji od drugih. Njegova molitva nije ništa drugo nego hvaljenje samog sebe, uzdizanje njegovih dobrih osobina i prezir prema drugima. Carinik čak ni ne podiže oči, nego se udara o prsa i govori: “Bože, budi milostiv prema meni, grešniku!” On se stavlja na svoje mjesto pred Bogom priznajući svoju grešnost. U tom smislu može se govoriti o molitvama gdje molimo: Obrati ga… Posveti ga… Promjeni ga… Ne postavljamo li se takvim molitvama iznad drugih? Ne govorimo li tako Bogu da smo bolji od drugih? Ne bismo li možda trebali moliti: Obrati nas… Posveti nas…  Promjeni nas…

Upravo nam današnje evanđelje pokazuje da Isus misli na drugačiji način. Za Isusa, onaj koji se vraća kući opravdan, u dobrom odnosu s Bogom, nije farizej, nego skupljač poreza, taj za ljude nečisti carinik.