Marija Magdalena
"Magdalena simbolizira čitavo čovječanstvo, koje promatra Boga na vrhuncu ljudskih boli. Njeno srce ljubi Isusa tipično ženskom osjećajnošću te osjeća kako joj je duša jedno s Ljubljenim; radi toga, sve su Njegove boli ujedno i njezine."
Križ
Križ
/Autor: fra Ivan Bradarić
Tijekom ovoga tjedna nastojat ćemo izbližega upoznati, odnosno prepoznati, pojedine osobe koje su se našle u Isusovoj blizini. Makar nam ovo nije prva korizma, ali nekako uvijek iznova, radoznalo promatramo, negdje iz prikrajka kakav će biti ishod ove neravnopravne borbe. Čak ne, niti to, jer tu nema nikakve borbe. To je događaj koji nas sve vodi u srž. Do istine – koliko Bog ljubi čovjeka.
O, koliki je put morala proći Marija Magdalena da bi upoznala Istinu. Na kraju svoga stvarnoga puta za Isusom ona stoji podno križa zajedno s drugim ženama. Magdalena je pred Isusom, koji je ondje, razapet na križu. Magdalena znade da njegova bol nije samo tjelesna, izazvana izmučenim tijelom, već ujedno i time što se njegovo djelo, Crkva, raspršilo te se čini da umire s njime.
Magdalena simbolizira čitavo čovječanstvo, koje promatra Boga na vrhuncu ljudskih boli. Njeno srce ljubi Isusa tipično ženskom osjećajnošću te osjeća kako joj je duša jedno s Ljubljenim; radi toga, sve su Njegove boli ujedno i njezine. Ali Isusova je bol sveopća te Magdalena sada shvaća kako će ubuduće svoga Ljubljenoga susretati svugdje gdje god postoji bol, u svakome biću na zemlji, u svakome vremenu i na svakome mjestu. Živjet će, tražeći ga svakoga trenutka svoga života.
Kako je Marija Magdalena došla do toga? Izborila se. Ona je pronašla ključ kako život predstaviti onima koji se svakodnevno hrane sumnjom. Zatim, kako život živjeti, ako znam da i mene čeka smrt? Ima jedan ključ koji nam otvara vrata ovakve zatvorenosti. Zove se: Nada! Nada koja nam daje snagu. Nada koja je utemeljena na Božjem obećanju, ali i na događaju i na svjedočanstvu: Krist je uskrsnuo.
Slika Marije Magdalene koja još za rana, odlazi na groblje, slika je svakog čovjeka koji žali u trenutku smrti. Marija ne može spavati. Ide se isplakati dok je još nitko ne vidi. Marija Magdalena pokazuje i drugi put. U tom najtežem i najneizvjesnijem trenutku, Marija – usred noći – odluči ustati. U njoj se budi nada!
Nakon Marije Magdalene svoj put do groba proći će Ivan i Petar. I oni pronalaze prazan grob. Nakon njih trče drugi. Hod se nastavlja. Svatko od nas ima svoj put do praznoga groba. Isusova groba. Mojega groba koji me čeka. Na koncu, svakoga od nas čeka prazan grob. Pred nama je prividno smrt, a u vjeri gledamo život! Ne život reinkarnacije, reanimacije, mračnih tunela kliničke smrti, nego život uskrsnuća. To vjerujemo. Tome se nadamo!
Kao u trenutku krštenja, i danas u ovom času privremenog rastanka, želimo reći: To je vjera naša! To je vjera Crkve! Njom se dičimo, nju ispovijedamo, u Kristu Isusu, Gospodinu našemu!