Zapovijed ljubavi - jedina zapovijed u Isusovoj oporuci

ČITANJA:

Dj 1,15-17.20-26;

Ps 113,1-8;

Iv 15,9-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ apostol znači poslanik. On nije poslan u svoje ime, nego u ime onoga koji ga šalje. Izbor poslanika u Božjoj je domeni. On po svojoj svetoj volji odlučuje koga će učiniti poslanikom svoje Riječi. No taj izabrani poslanik mora imati određene kvalitete. Najprije i sam treba vjerovati da ono što prenosi jest istinito. Dakle, treba se poistovjetiti s Božjom porukom. Jasnije rečeno, sve ono što je Isusovo i moje je. On je moj i sve je po njemu moje, kako kaže sv. Ivan od Križa.

Poslanik se prepoznaje po jasnom i nedvojbenom kriteriju koji nam posreduje današnji evanđeoski tekst, a to je ljubav i to bratska ljubav. Isusov poslanik ne čini ništa sam i svoje ime, nego u zajedništvu s drugim poslanicima. Zapovijed ljubavi je jedina zapovijed koju je Isus ostavio u svojoj oporuci. Samo po takvoj ljubavi kojom je on ljubio nas mogu se i danas prepoznati Isusovi učenici. Tko istinski ljubi Isusa čuvat će i njegove zapovijedi. Ne radi se o mnoštvu zapovijedi, nego o jednoj zapovijedi, a to je da jedan drugoga ljube. Tko ljubi ispunja sva Zakon i Proroke. Tko ljubi, ostaje u Božjoj ljubavi i Bog, koji jest ljubav, ostaje u njemu. Međusobna ljubav vrh je Isusove etike. Na osnovu toga možemo se izraziti Augustinovim riječima: Ljubi i čini što hoćeš. Svako djelovanje Božjeg poslanika proizlazi iz ljubavi i njome je prožeto. Isusova ljubav nadilazi sve. Tko ljubi njegovom ljubavi daleko je od skučene zakonske kazuistike koja na zabranjeno uvijek samo negativno gleda i čija je pobuda više strah nego istinska Božja ljubav.

Današnji blagdan i izbor Matije za apostola na mjesto Jude Iškariotskoga, pokazuje da je ljubav dosjetljiva. Ona će pronaći ono pravo u dotičnoj situaciji i pokazati što nam je činiti. Tko dopusti da ga u njegovom svakom djelovanju, pa i najmanjem, vodi ljubav, doživjet će iskustvo radosti. No, netko bi mogao prigovoriti da ispunjenje zapovijedi ljubavi koja donosi radost nije opće prihvaćeno mišljenje. Kršćanski život povezan je s tugom, križem, trpljenjem, s neprestanom samozatajnošću. Pa i kroz tu zagonetnu stvarnost našeg života ne gubi se ona činjenica da je On s nama u sve dane do svršetka svijeta. Zato ne samo po ljubavi, nego i po radosti Isusovi učenici trebaju biti prepoznatljivi. Zašto? Jer je radost jedno od devet obilježja Božjega kraljevstva, kako nam zbori Pavao u poslanici Galaćanima. Kraljevstvo Božje je zapravo Bog sam. On se u činu krštenja sjedinio sa mnom, čovjekom. Znači u sebi, po milosti, nosim njegove osobine, među njima je i radost. Prema Isusovom uvjerenju, ove dvije osobine Božjega kraljevstva, ljubav i radost, nerazdvojivo su povezane. Na žalost to se često zaboravlja. Radost nije površno zadovoljstvo. Ona je karakteristično svojstvo novog života u Bogu. To je radost koja ispunja čovjeka u njegovoj dubini, ali koja se mora, kao i svaki plod, očitovati i prema vani. Ne može Isusov poslanik širiti Radosnu vijest, a da mu je stanje duše konstantna tuga. Ljudska radost je ponajprije udio u Isusovoj radosti, što znači da je to darovana a ne s naše strane načinjena radost.