'ŽALOSNI PETAK' 18:00 Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika

Povjerenik Požeške biskupije za medije vlč. Marijan Pavelić u emisiji HKR-a Aktualno u srijedu 9. travnja najavio je Žalosni petak, koji se u Požeškoj biskupiji obilježava kao Dan obnove, čišćenja, pamćenja i spomena mučenika.

Vlč. Pavelić pojasnio je da se taj dan redovito obilježava u petak u liturgijskoj godini prije Cvjetnice, koji se naziva i žalosni jer je prije liturgijske obnove to bio i spomendan sedam žalosti Blažene Djevice Marije. U Požeškoj biskupiji obilježava se i kao Dan obnove, čišćenja, pamćenja i spomena mučenika od 2000. godine. Odgovor je to na inicijativu svetog pape Ivana Pavla II., koji je 2000. na veliki Jubilej u bazilici svetog Petra u Vatikanu održao slavlje čišćenja i povijesnog pamćenja. Pozvao je katolike cijelog svijeta da mu se pridruže u toj inicijativi.

Tadašnji požeški biskup Antun Škvorčević prihvatio taj poziv i od tada se u Požeškoj biskupiji slavi taj dan na području cijele biskupije.

Na području Požeške biskupije, podsjetio je vlč. Pavelić, postoje brojna mjesta stradanja, osobito u 20. stoljeću. Jedno od tih mjesta je svakako i jasenovački logor, ali i druga mjesta stradanja, primjerice u Staroj Gradiški, ali i u Domovinskom ratu.

„To su žrtve u različitim mjestima, od Voćina, Pakraca, pa na kraju onda i preko granica Požeške biskupije. Mi u tom slavlju obnove, čišćenja pamćenja imamo nekoliko nakana. U središnjoj proslavi slavimo svetu misu koja ima i pokornički i molitveni karakter, i mi se tu prije svega želimo spomenuti svih žrtava. I to bez obzira koje nacionalnosti ili kojoj vjerskoj zajednici su one pripadale. I želimo im iskazati poštovanje i zahvalnost. Dakle u prvom planu tog obilježavanja Dana su zapravo žrtve“, pojasnio je i dodao kako se” to odnosi na žrtve 20. stoljeća bez obzira na ideološke sustave, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.“

Vlč. Pavelić naglašava da je osim spomena na žrtve, vrlo važna molitvena nakana oprost. „Mi smo svjesni da ne možemo živjeti u sadašnjosti i da ne možemo u budućnosti graditi odnose i dijalog s drugima ako postoje neki nerazriješeni sukobi iz prošlosti ili ako postoje neke rane koje još uvijek nisu zacijelile“, rekao je.

„Želimo moliti za sposobnost oprosta. To znači, usmjereni smo na one sve ljude koji su provodili nepravdu, nasilje, dakle u ovom slučaju molimo i za sve one ubojice koji su počinili zločine i želimo moliti oprost za njih i želimo moliti za sve one koji su povrijeđeni, indirektno i direktno, dakle za one koji su doživjeli određene gubitke ili nose određene rane, da ih Bog osposobi da bi oni bili kadri oprostiti“, pojasnio je vlč. Pavelić.

Spomenuo je da, kad je riječ o stradanjima, ljudi često stavljaju naglasak na istraživanja, istinitost podataka, brojke, nacionalnost žrtava. „Međutim, papa nas podsjeća da prvotni zadatak Crkve nije da se bavimo takvim istraživanjima, nego je prvotni zadatak Crkve evanđeoski nauk Isusa Krista koji nam u prvi plan stavlja upravo oprost. Mi često imamo poteškoće kad je u pitanju oprost, zato što on ponekad zahtijeva sazrijevanje našeg srca. Ovaj oprost o kojemu Crkva govori nije diplomatski čin, kojim želimo graditi nekakve odnose između država, nego je to oprost koji treba proizlaziti iz iskrenog ljudskog srca, a za to je potrebno sazrijevanje. Mi još uvijek imamo često prisutan taj mentalitet da ljudi nisu spremni oprostiti, ili da smo često usmjereni samo na zločine drugih, koje su drugi počinili, gdje su nas oštetili. A papa nas poziva da je vrlo važno, osim da mi oprostimo drugima, da je vrlo važno i vlastito priznanje krivice.“

Vlč. Pavelić podsjeća da je Ivan Pavao II. 2000. javno zatražio oproštenje za zločine i nepravde koje su počinili sinovi i kćeri Katoličke crkve tijekom povijesti. Rekao je da oni nisu služili evanđeoskom nauku Isusa Krista, dapače, bili su možda čak i sablazan u svijetu.

„U logici ovoga svijeta priznanje oprosta ponekad izgleda kao degradacija, kao poniženje. Mi kad promatramo Crkvu kao ustanovu, vrlo lako nam može izgledati da Crkva gubi na vjerodostojnosti i autoritetu ako priznaje vlastite pogreške. Ali mi Crkvu ni ne trebamo gledati logikom ovoga svijeta, kao jednu svjetovnu instituciju, nego ju prvotno trebamo gledati onako kako ju je Isus zamislio, a to nije logika ovog svijeta“, kaže vlč. Pavelić.

„Kad gledamo naš odnos prema Bogu, koji se očituje u svetoj misi, u molitvi, mi znamo da se on uvijek konkretizira u odnosu prema čovjeku. I ako želimo rasti u odnosu prema Bogu, to najbolje zapravo činimo približavajući se drugim ljudima“, naglašava.

Središnje pokorničko-molitveno slavlje na Žalosni petak održava se u Jasenovcu, koje je mjesto višestrukih stradanja tijekom dvadesetog stoljeća. Osim u Jasenovcu, već u predvečerje predvođeni biskupom, vjernici se okupljaju i u Staroj Gradiški, gdje se, podsjeća vlč. Pavelić, „spominjemo posebno svećenika koji su bili utamničeni u starogradiškom logoru, a onda se spominjemo i raznih drugih mjesta stradanja na području naše požeške biskupije“. To se posebno odnosi na pakrački dio, gdje se dogodio i prvi oružani sukob kojim je započet Domovinski rat. „Spominjemo se i voćinskih žrtava, posebice civila koji su stradali u Voćinu. Ali onda se spominjemo i svih drugih mjesta stradanja, ne samo s područja požeške biskupije, i ne samo iz vremena Domovinskog rata, tu su dakle razni križni putovi, od Bleiburga do Vukovara“, pojasnio je, dodavši kako se pritom podsjećamo „svih nedužnih žrtava, ali i svih onih koji su provodili nasilje tijekom 20. stoljeća“.

Prema njegovim riječima, slavlje ima i ekumensku dimenziju, jer u njemu redovito sudjeluju i predstavnici Pravoslavne crkve, predvođeni pakračko-slavonskim episkopom Jovanom Ćulibrkom.