Vjera ljudskom životu daje novu dimenziju

ČITANJA:

1Tim 4,12-16;

Ps 111,7-10;

Lk 7,36-50

Tekst Evanđelja:

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«

I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Za Isusovim stolom i u Isusovu srcu ima mjesta za sve. Nije tako i za farizejskim stolom i sa farizejskim srcem. Javna grešnica kao da je upropastila gozbu. No Isus ukazuje farizeju i svima nama da je baš ona dobrodošla i da od nje možemo naučiti najvažniju lekciju: obraćenje srca koje ljubi mnogo. I danas se nastavlja širiti miomiris ljubavi ove žene samo iz jednog razloga: jer ljubljaše mnogo Gospodina Isusa. Gdje god se čita ovo Evanđelje širi se miomiris ovoga što ona učini i stavlja se na test naša ljubav.

Govoreći o grijehu, Sveta Marijam iz Betlehema ispričala je ovu priču koja može poslužiti kao lijek milosrđa za izmučenu dušu: „U Nebu su najljepša ona stabla koja su najviše griješila na zemlji. Zašto? Jer su iskoristila svoje grijehe kao gnojivo koje su stavila pod svoje korijenje.“ Povijest Crkve daje joj pravo! Najveći sveci, započeli su kao okorjeli grešnici. Ključan trenutak bilo je njihovo obraćenje, to jest susret sa živim Bogom pred čijom ljubavlju ne možemo ne prignuti koljena i ne pustiti suzu. Svijest da je netko već dao život za nas ne može nas ostaviti ravnodušnima. Vjera našem životu daje novu dimenziju, perspektivu vječnosti i želju da kroz obraćenje budemo znak Neba na zemlji.

vlč. Ivan Grbešić