Uđimo i trajno živimo u dvorima Srca Isusovog!

ČITANJA:

Rim 3,21-30a;

Ps 130,1-6b;

Lk 11,47-54

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«

»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.« Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji,

kako bi besmisleno bilo posjedovati ključ od nekog predivnog dvorca, punog dragocjenosti i ljepote, a nikada ne upotrijebiti taj ključ, otključati vrata i ući u posjed tog bogatstva, upotrijebiti ga. Upravo tako nešto učinili su, to jest, nisu učinili zakonoznanci kojima se Isus u današnjem evanđeoskom odlomku obraća. „Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.“ Znanje koje su posjedovali, poznavanje Svetoga Pisma, trebali su upotrijebiti kako bi ušli u iskreni osobni odnos sa Gospodinom i kako bi drugima pomogli ući. Jer taj ključ otključava vrata do Božjega Srca. A oni su umjesto toga ostali vani i iskoristili privilegije koje su u narodu imali kao oni koji imaju znanje. Za razliku od sv. Ignacija Antiohijskog kojeg se danas spominjemo, biskupa i mučenika koji je jednom ovako zapisao: „Moja je požuda raspeta i u meni nema vatre koja teži za zemaljskim, nego je u meni živa voda koja u mojoj unutrašnjosti žubori i iznutra govori: ‘Dođi k Ocu!’ Ne raduje me propadljiva hrana ni naslade ovoga života. Želim Božji kruh, a to je tijelo Isusa Krista od roda Davidova, a za piće želim njegovu krv, a to je nepropadljiva ljubav.“ On je shvatio: što vrijedi čast i ugled, položaj i moć, u odnosu na zajedništvo s Bogom, kada se tvoje srce sa Božjim Srcem sjedini? Sve vrijednosti Zemlje doista su kao prah i pepeo u odnosu na to blago. I tako su, nažalost, oni koji su u židovskom narodu bili određeni od Boga da prvo sami uđu u dvore Gospodnje ostali stajati vani, a nisu uvodili u njih niti one s kojima su nesebično trebali podijeliti bogatstvo Božje riječi i milosti.

Zato sam Gospodin dolazi i svojom Žrtvom na Križu otključava izravno samu Svetinju nad svetinjama. I sada po Isusu Kristu svaki čovjek može ući u najprisniji odnos sa nebeskim Ocem, u ljubavi Duha Svetoga, koji nas Kristovom milošću u krštenju čini ponovno djecom Božjom. Vrata više nisu zaključana niti zatvorena. Vrata Božjega Srca otključana su i širom otvorena.

Draga braćo i sestre, ne ostanimo stajati vani. Neka nas ništa ne spriječi da uđemo, i da trajno živimo u dvorima Srca Kristovog. Tu ćemo naći sve potrebno za naš život, sve ono što nam istinski treba i što istinski vrijedi, ne samo za ovozemaljski život, nego i za vječni. Trudimo se biti oni koji drugima ne samo da ne priječe, nego potiču i svojim primjerom pomažu da upoznaju Boga i Njegovu dobrotu. Zato neka s naših lica sjaji dobrota Kristovog lica! Neka po susretu s nama drugi budu ohrabreni da i sami priđu bliže Kristu. Gospodin će nam biti silno zahvalan za svaku dušu koju smo svojom molitvom i svjedočenjem vjere potaknuli da i sama primi milost i radost spasenja!

Vlč. Petar Mlakar, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu