U Božjim očima nema "stranaca"

ČITANJA:

Post 2,18-25;

Ps 128,1-5;

Mk 7,24-30

Iz Evanđelja po Marku

“U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.”

Dobro jutro dragi slušatelji!

Nastavljamo s čitanjem pisma koje nam je Sveti Otac napisao za Svjetski dan bolesnika, a koji se posebno svečano slavi u Indiji. Stoga su njegove misli sa svetom Terezijom iz Kalkute: »Za Majku Terezu, milosrđe je bila “sol” koja je davala okus njezinu radu; to je bila “svjetlost” koja je razgonila tamu mnogih koji više nisu imali ni suza da oplakuju svoje siromaštvo i patnju. Njezino poslanje u urbanim i egzistencijalnim periferijama ostaje i u našim danima rječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima od siromašnih«.

Lijepi odlomak današnjeg Evanđelja govori o ozdravljenju kćeri jedne žene strankinje. Priču o ozdravljenju kćeri poganske žene donosi i Matej u svom Evanđelju, ali ovdje kod Marka ima manje detalja. Ipak, čudi nas što Marko inzistira na prikazivanju ove žene kao potpune strankinje. O tome papa Franjo često govori; ona živi na periferiji, daleko od grada Jeruzalema, u predgrađu koje gleda kako pati zbog svoje bolesne kćeri. Događaj se odvija u Tiru, ​​a to znači izvan granica Izraela; ova žena je Syrofeničanka, radi se o dva naroda koji su povijesno neprijatelji Izraela! I k tome govori grčki!

U Izraelu su čistoću i svetost prosuđivali prema udaljenosti od hrama u Jeruzalemu: već su Galilejce gledali sa sumnjom, a koliko tek ovu ženu! Isus je, međutim, ohrabruje i prihvaća njezino praznovjerje i površnu vjeru: ako je Očeva gozba upućena prije svega Izraelcima, ipak se i psići mogu hraniti mrvicama koje padaju sa stola. Dopustimo Bogu da prosuđuje srca ljudi, onih koje, čak i danas, smatramo “udaljenima” samo zato što nemaju naše iskustvo vjere. U Božjim očima nema “stranaca”; svaki čovjek koji u sebi traži odgovor i utjehu može otajstveno susresti Gospodinov pogled.

Molimo: Bože naših otaca, mi ne pripadamo narodu tvoga prvog saveza, a iznad svega smo grešnici. Mi nemamo pravo na tvoju milost, a ipak ti si bio dobar prema nama, oprostio si nam i učinio si nas svojom djecom. Suočeni s takvom besplatnom ljubavlju, s dubokim povjerenjem ti upućujemo molitvu za sebe i za ljude koje volimo.

Nastojanje za danas: Prepustimo Bogu sud o drugim osobama i budimo blizu svakoj osobi koju ćemo danas susresti!