Trebamo biti kao djeca u svim životnim trenucima

ČITANJA:

Sir 17,1-15;

Ps 102,13-18;

Mk 10,13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Donosili Isusu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Poslušajmo jednu priču:

Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati. Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:

-Kako ti je to uspjelo?

Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?

Ustao je i javio se starac:

– Ja znam kako je uspio!

– Kako? – upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio:

– Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.

Da li se sjećamo svoga djetinjstva kada smo bili mala djeca, kada nam je svijet izgledao kao nepoznanica? S druge strane uvijek smo osjećali jednu sigurnost jer su naši roditelji blizu nas: oni se brinu o nama da budemo uredni, da ne budemo gladni, oni se brinu o nama ako smo bolesni ili da na vrijeme naučimo gradivo iz škole… Većina djece imali su i imaju upravo takvo djetinjstvo.

Jedna misao će lijepo objasniti: „Zaigrana i razigrana djeca zaboravljaju sve oko sebe, i vrijeme i prostor, ona žive do kraja u sadašnjem trenutku, njima je vrijeme vječnost. Djeca primaju darove spontano, ona si daju pomoći.“ Isus kao da želi svima poručiti, u svim životnim trenutcima trebamo biti kao djeca. Zato i ističe da tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.

Isus kada želi poučavati on nikada ne komplicira, nego stavlja naglasak na bitno. Isus od nas traži upravo takvu djetinju otvorenost. Naučiti se poput djece otvarati, s punim povjerenjem. Bog nas je htio kao svoju djecu i kao djeca bismo se morali osjećati u ovom svijetu. Bog želi da u njegovu ljubav vjerujemo. Isus od nas traži upravo takvu djetinju otvorenost. Ako smo kršćani, dakle Kristovi, ako smo vjernici, onda to tako moramo i pokazivati svojim životom. Bože ja ti vjerujem, imam pouzdanje u tebe, ja te ljubim. Upravo po tome vidimo da su ove kreposti moguće ako imamo srce djeteta. A da bi se to ostvarilo potrebno je novo rađanje. Isusu nisu bitni naši uspjesi, nego predanje. Naučiti se poput djece otvarati, s punim povjerenjem. To neka bude i naša molitva.

Bože, hvala Ti što si nam pokazao kako izgleda potpuno predanje tebi, kroz dar Tvoga Sina Isusa i kroz predaju Njegova života za naše grijehe. Pozvao si me da predam sve svoje Tebi, i čuo si me kada sam rekao/rekla da to i namjeravam učiniti. Pomozi mi da održim to obećanje – čak i kada predaja ima točno određeno lice, oblik i cijenu. Predajem sve, a posebno tu jednu stvar jer vjerujem u ime Onoga koji je sve predao za mene. Amen.