Toma
"Po njegovoj vjeri, nakon što je dobio i iskustveno što je zahtijevao, dobili smo jednu od najljepših i najsnažnijih ispovjesti vjere: 'Gospodin moj i Bog moj!' Nitko se prije njega nije usudio Isusa nazvati Bogom. Taj je događaj Isusa potaknuo na još jednu naročitu izjavu, izvor nade i utjehe svim budućim vjernicima: 'Jer si vidio, Toma, vjeruješ; blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju.'"
Autor: fra Ivan Bradarić
Poštovani prijatelji HKR-a, ovih velikih dana kada upoznajemo osobe koje su se našle ili slučajno zatekle u Isusovoj blizini, pronalazimo i susrećemo apostola Tomu. Već poslovično ga nazivamo i tako svi prepoznajemo kao ‘Nevjernog’. Evanđelje po Ivanu naziva ga još i ‘Blizanac’.
Toma je u Evanđelje ušao ‘na mala vrata’, ali je na vidjelo ubrzo izašao njegov siloviti značaj, prožet pesimizmom. Evo kako je to bilo: Lazar, brat Marte i Marije, bijaše umro te je Isus pozvao svoje učenike neka mu se pridruže na putu u Betaniju. ‘Ali tamošnji te židovi žele kamenovati’, reče mu na to Toma, u nadi kako će ga uvjeriti na odustajanje od puta. Isus se, međutim, nije dao pokolebati. Tada je Toma – velikodušno, ali i ljutito, rekao: ‘Hajdemo i mi umrijeti s njime’. Ne znam, lako je kritizirati pa reći: ‘Da Toma, sjećaš se što si govorio? A gdje si sada kada je mržnja i kletva poprimila svoj najružniji oblik’!
Toma je u Dvorani posljednje večere uzeo dosta udjela u raspravi s Isusom o tome kamo se to njihov učitelj sprema te primjećuje: ‘Gospodine, ako ne znamo kuda ideš, kako li ćemo onda put znati?’ Na to mu je Isus, strpljivo i blago, podario sljedeće neizmjerno prosvjetljenje: ‘Ja sam Put, i Istina, i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Da me poznajete, i Oca biste moga poznavali. Ali sada ga, evo, poznajete.’ Zahvaljujući Tominoj nestrpljivosti, Isus im je čudesno osvijetlio Trojstveni život.
No, Toma je bio također i protagonist jednoga od najpoznatijih događaja Evanđelja što sam spomenuo i u uvodu zbog kojega je dobio nadimak Nevjerni. Toma ne uspijeva povjerovati tako lako kao ostali. Uostalom, kao da je to lako. Toma s nekom vrstom zavisti promatra radost učenikâ koji mu govore: ‘Vidjeli smo ga!’, jer ti sretnici imaju vjere, i time su riješili sve svoje probleme. Ali on ga – iako u srcu osjeća čežnju dotaknuti Boga – ne vidi. Kako onda imati vjere?
I evo, Isus mu se ukazuje, ali, najdublji odgovor Isusov na Tominu nevjericu, nije izvanjsko ukazanje. Isus, kao i uvijek, preuzimlje inicijativu te od Tome traži ne samo da povjeruje, jer je vidio, niti da mu dade nešto – samo dio – od sebe.
Po njegovoj vjeri, nakon što je dobio i iskustveno što je zahtijevao, dobili smo jednu od najljepših i najsnažnijih ispovjesti vjere: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Nitko se prije njega nije usudio Isusa nazvati Bogom. Taj je događaj Isusa potaknuo na još jednu naročitu izjavu, izvor nade i utjehe svim budućim vjernicima: ‘Jer si vidio, Toma, vjeruješ; blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju.’
Izvori nam govore kako je sveti Toma otputovao u Indiju i ondje navijestio Radosnu vijest te osnovao Crkvu. Neki izvori nam govore kako je sveti Toma mučenički ubijen kopljem za svjedočanstvo svoje vjere i da je pokopan u Indiji. Kada vjernik, sličan Tomi, susretne Boga, onda iskusi kako Isus traži sve. Zato su mnogi koji prođu ovo iskustvo veoma gorljivi vjernici, predani svome pozivu koji vazda kliču: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ navješćujući tako svima oko sebe istu radost s tri slatka v: vidim, vjerujem, volim!