"Tko nije sa mnom, protiv mene je"

ČITANJA:

Jr 7,23-28;

Ps 95,1-2.6-9;

Lk 11,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

U današnjem evanđeoskom odlomku nailazimo na različite reakcije pri izgonu zloduha. Isus je izgonio đavla koji je bio nijem. Izganjanje je izazvalo dvije različite reakcije. S jedne strane, gomila ljudi koji ostaju zapanjeni i iznenađeni. Ljudi prihvaćaju Isusa i vjeruju u Njega. S druge strane, oni koji ne prihvaćaju Isusa i ne vjeruju u Njega. Među potonjima, neki su rekli da je Isus istjerao đavla u ime Beelzebula, kneza đavolskog, a drugi su željeli znak s neba. Marko kaže da je riječ o pismoznancima koji su došli iz Jeruzalema (Mk 3, 22), koji nisu bili suglasni s Isusovom novinom te su željeli obraniti židovsku tradiciju od Isusove poruke.

U ovom je odlomku Isusov odgovor pismoznancima podijeljen u tri dijela:

Prvi dio: Usporedba s podijeljenim kraljevstvom. (Lk 11,17-18a) Isus osuđuje apsurdnost klevete pismoznanaca. Reći da on izgoni đavle uz pomoć kneza đavolskog znači zanijekati dokaze. Logika je ista kao da kažemo: voda je suha ili sunce je tamno. Jeruzalemski učitelji Zakona su ga oklevetali jer nisu znali objasniti sve koristi što ih je Isus učinio za ljude. Pismoznanci su se bojali izgubiti položaj koji su imali. Osjećali su Isusov nauk prijetnjom za svoj autoritet među ljudima.

Drugi dio: po kome ih vaši sinovi izgone? Isus kroz to pitanje provocira tužitelje. Tako kroz provokativno pitanje upućeno pismoznancima dolazimo do zadnjeg dijela u kojem čitamo »Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.« Isus ovdje uspoređuje đavla sa snažnim čovjekom. Nitko, osim snažnije osobe, ne može opljačkati kuću snažnog čovjeka. Snažnog može poraziti samo snažniji, a Isus je najsnažniji. Upravo zbog toga taj snažniji uspijeva ući u kuću snažnoga. On uspijeva izgonit đavle jer ni jedan nije snažniji od njega. Ta snaga se krije u ljubavi. Ljubav koju Isus daje i svjedoči svojom smrću, uistinu je snaga nad svakom snagom. Isus tom snagom ljubavi sada oslobađa ljude koji su bili pod vlašću zloga koji je bez ljubavi. Ta snaga je i u Kristovu praštanju jer oprost raskida sve okove zla nepraštanja koji vežu čovjekovu slobodu i guše ljubav u njemu. Prorok Izaija koristio je istu usporedbu da bi opisao dolazak Mesije (Iz 49, 24-25). Zato Luka kaže da je istjerivanje đavla očigledan znak da je Kraljevstvo Božje stiglo, da je ono među nama.

Veliko finale ovog odlomka završava riječima: Tko nije sa mnom, protiv mene je. Ta rečenica u današnjem Evanđelju upućena je neprijateljima koji imaju predrasude prema Isusu. Predrasude i nedostatak prihvaćanja čine dijalog nemogućim i razbijaju svako zajedništvo. Mnogi ljudi koji nisu kršćani prakticiraju ljubav, dobrotu, pravdu, mnogo puta i možda na mnogo bolji način od nas kršćana. Ne smijemo ih isključiti. Oni su braća i radnici u izgradnji Kraljevstva. Mi kršćani nismo Isusovi vlasnici. Naprotiv, Isus je naš Gospodin, a ne mi njegovi gospodari. Isus je, dakle, naš gospodar. On je gospodar svakog čovjeka.