SVAKODNEVNU U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Slušamo li što nam Bog ima za reći?

ČITANJA:

1Sam 18,6-9; 19,1-7;

Ps 56,2-3.9-14;

Mk 3,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Nakon sukoba sa zakonodavcima i vođama naroda Isus se povlači u osamu. Iako je naizgled pobijedio svoje suparnike i pridobio narod na svoju stranu, on odlazi iz naseljenih područja i dolazi u pusti kraj uz more. Odlazi u osamu, biti sam sa sobom. Odlazi posvetiti se sebi i usredotočiti se na molitvu, razmotriti poslanje koje mu je povjerio Otac. Odlazi u pustinju, na mjesto gdje Bog izgovara svoje riječi i priopćava svoje poruke. Sveto Pismo često govori da je pustinja upravo najpogodnije mjesto gdje Bog govori.

Ljudi iz raznih krajeva dolaze k Isusu jer vjeruju da je čudotvorac. Čuli za sve što je Isus učinio onima koji su ga slijedili. Doslovno su ga okružili i stisnuli se oko njega nadajući se samo da će se osloboditi od svojih patnja ako ga samo dotaknu. Otvoreno traže fizičko ozdravljenje vjerujući da je Isus samo čovjek obdaren natprirodnim moćima. Oni ne razumiju Isusa i njegovo poslanje.

Isusov povratak u područje uz more i stiska ljudi oko njega podsjeća i na napast s kojom se on već susreo nakon krštenja u Jordanu. U pustinji se Isus susreo sa Sotonom i njegovom moći koja može zaslijepiti ljudski um da zbog potreba za kruhom, moći i slavom, zdravljem i blagostanjem, ne primijeti u Isusu prisutnost Sina Božjega, nego ga nastavi smatrati čudotvorcem i utažiteljem svojih potreba. Unatoč svemu tome Isus je i u ovoj prilici ozdravio mnoge, ali je naredio učenicima neka mu radi predostrožnosti priprave lađicu jer je nezasitnost mnoštva postala opasna. Ljudi su tražili Isusa čudotvorca. Bacali su se na njega. Međutim, mnoštvo nije došlo k Isusu radi toga što su bili zainteresirani za njega, nego su došli radi sebe i radi svojih potreba. Iako su i demoni primjećivali da je Isus Sin Božji, on im je zabranjivao da ga ne prokazuju. Na sve očite znakova Božje prisutnosti, mnoštvo je ostalo zaslijepljeno vlastitim potrebama.

Često se i mi nađemo u sličnim životnim situacijama. Obraćamo se Bogu u svojim molitvama uporno i dosljedno svaki dan. Govorimo mu i vapijemo da nas usliši i pomogne nam. Vičemo mu da nas izliječi i podari nam ono što mislimo da nam treba. Poput mnoštva ljudi dolazimo k njemu i pritiskujemo ga svojim željama. Govorimo, vičemo, bacamo se na koljena pred njim misleći samo na ono što mi hoćemo. Rijetko kad dopustimo da nam on kaže koju riječ. Rijetko kad želimo stvarno čuti ono što on ima reći.

Dok se spremamo na slavlje Nedjelje Božje riječi povucimo se u tišinu svoje sobe i pročitajmo koji odlomak svetog Pisma. Čujmo Boga koji govori. Utihnimo i dobro poslušajmo. On sam nam govori o sebi u riječima zapisanim u Bibliji. On sam je prisutan u svojoj riječi.

Doc. dr. sc. Đurica Pardon,
voditelj hrvatskog katoličkog biblijskog djela, župnik u Punitovcima.