SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Silvio Košćak: Pouzdaješ li se samo u sebe podcjenjujući druge?

ČITANJA:

Hoš 6, 1-6;

Ps 51, 3-4.18-21ab;

Lk 18, 9-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Društvo u kojem živimo često je nastrojeno podcjenjivački. Od malih nogu uči nas se da moramo biti bolji, da se moramo izdići iznad drugih kako bi kasnije upisali dobru školu, kako bismo imali dobro i cijenjeno zanimanje, kako bismo upisali dobar studij nakon kojega ćemo imati dobar posao, dobro plaćen posao. Sve ovo vrijedi i zato da bismo imali sigurnu starost i dostojnu smrt. Mnogi gaze preko ljudi do sebe kako bi se domogli vrha, vrha karijere, vrha svojih životnih ciljeva i slično. Gotovo je identično sa duhovnim životom. Mnogi streme visinama, žele se domoći krajnjeg cilja pobožnog života, života vječnoga, ali iza sebe ostavljaju tolike propuštene prilike brige za najpotrebnije ili trenutke jednostavne životne trenutke zajedništva unutar zajednice vjernika.

Isus nas danas upozorava! Kao da me pita: Pouzdaješ li se samo u sebe podcjenjujući druge? Doista, toliko puta smatramo se pravednicima gledajući ljude današnjice i njihove živote. Toliko nam toga smeta u svijetu danas. Ljudi su nemoralni, gramzivi, novac je postao bog kojem se klanja, prevare na svakom koraku. Pravedan kršćanin lako se može pretvoriti u farizeja koji podcjenjuje život ljudi s kojima se svakodnevno susreće, ali s njima ne dijeli iste vrijednosti.

I u našem vremenu na svakom koraku možemo čuti o preljubima i grabeži, o suvremenim carinicima koji nepravedno oduzimaju novac od onih koji jedva preživljavaju. Možemo čuti o tolikim samoprozvanim pravednicima koji sve svoje poslove naizvan odrađuju savršeno, a nutrina im je, Isusovom rječnikom, puna grabeži i svake vrste nepravde. Oholi su u svojoj pobožnosti i narodski rečeno ne vide dalje od svojeg nosa.

Oholost nas uvijek čini zatvorenima za bližnje. Postajemo nesnošljivo kruti prema ljudima, nestrpljivi smo s ljudskih pogreškama. Postajemo sebeljubivi, vidimo još samo svoju pravednost koju ljudi do nas nikako ne mogu dostignuti. Naizvan želimo da svi budu kao mi, pravednici bez mane, a iznutra zapravo tražimo put da naša osobnost zasja pred drugima sjajem koji je nedostižan, da mi jedini budemo okruženi tim svjetlom pravednosti, da budemo jedini na vrhu te da nam se svi drugi, slikovito rečeno, klanjanju i dive.

Pozvani smo danas odbaciti lažnu pravednost prikazanu evanđeoskim primjerom farizejeve molitve, a prihvatiti poniznost carinika, grešnika koji se boji podići oči prema mjestu na kojem prebiva Bog. Pozvani smo danas ne pouzdati se toliko u svoje snage, već u neizmjernost Božjeg milosrđa. Carinik ljubi Gospodina i svjestan je svojih pogrešaka, te se upravo zato ne usuđuje prići Bogu. Ostajući podalje, ponizan i siromašan dobrim djelima, carinik je otvorio put Bogu. Bog mu takvom poniznom slobodno prilazi i ljubi ga ljubavlju kojoj ljubi svako stvorenje. Farizeju Bog nije potreban. Njegov svijet je zatvoren i za Boga i za ljude, on je sam sebi dovoljan.

Iza prispodobe krije se pouka koju nam Gospodin želi urezati u pamet: poniznost bi trebala biti temelj našega cjelokupnog odnosa s Bogom i ljudima. Ona je kamen temeljac zgrade u izgradnji koja se naziva unutarnji život. Ne budi poput pozlaćenog vjetrokaza na vrhu zgrade: koliko god blistao i koliko god visoko postavljen, on ne pridonosi stabilnosti zgrade. Radije budi poput stijene skrivene u temeljima, pod zemljom gdje je nitko ne vidi: zahvaljujući tebi kuća se neće srušiti (Francisco Fernández Carvajal).

Vlč. Silvio Košćak, župnik župa u Legradu i Đelekovcu