SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Silvio Košćak: Počnimo iskreno moliti Boga da nas pouči što su naše dužnosti

ČITANJA:

2Kr 5, 1-15a;

Ps 42, 2-3; Ps 43, 3-4;

Lk 4, 24-30

Tekst evanđelja:

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Pratimo danas Isusovu pouku okupljenima u nazaretskoj sinagogi. Nešto prije teksta koji smo čuli, Isus okupljenima čita tekst proroka Izaije, koji govori o jubilarnom oprostu potlačenima. Upotrijebljen je kako bi Isusa prikazao kao pomazanog proroka te kako bi najavio program njegovog djelovanja. Tumači ovog ulomka navode kako bijes Isusovih slušatelja služi kao priprava čitatelja na Isusovu konačnu sudbinu.

Zašto su slušatelji bijesni? Donosi im vijest o slobodi, zdravlju, milosrđu, a oni ga progone! Ako se postavimo na mjesto slušatelja Isusovih riječi, bijes nam može postati jasniji. Divili su se tome kako lijepo čita, lijepo govori, kao što to i vjernici čine kad netko u našim crkvama lijepo govori. Ipak, jedan od njih, sin tesara Josipa i Marije, ljudi koje su dobro poznavali, upozorava ih u svojoj pouci na nevjeru koja se uvukla u njihova srca. Ne vjeruju da se ispunilo vrijeme u kojem Bog ispunjava obećanja dana njihovim ocima. Ne vjeruju da je pred njima onaj koji je poslan biti za njih konačna riječ Boga Stvoritelja za palog čovjeka. Bijesni su jer njih, ljude tradicije od koje crpe svu snagu za život, upozorava na nevjeru dovodeći ih riječima upozorenja u podređenu poziciju u odnosu na one koje su sami smatrali nevjernicima. Dovodi ih u odnos sa udovicom, pogankom iz Sarfate Sidonske i Naamanom Sircem, poganinom i neprijateljem Židova.

U vremenu koje živimo i oblikujemo svojim životima, životi pobožnih Židova okupljenih u sinagogi oko Isusa koji poučava pozivaju nas na djelovanje i promjenu smjera razmišljanja. Zajednica vjernika pozvana je promišljati o međuljudskim odnosima unutar sebe, kao i odnosu prema ljudima izvan zajednice. Isus je upozorio svoje slušatelje da se u njemu ispunjava starozavjetno proroštvo. Pokazao im je da je on onaj koji je poslan sve učiniti novim. Nije bio rušitelj Zakona i Proroka, već savršeni vršitelj. Neprestano je upućivao i još uvijek upućuje na samo središte Zakona, a to je Božja ljubav prema stvorenju, napose prema napuklim životima koji se zbog raznih razloga gube bilo u svakodnevnim obavezama, bilo u vjerskim, religijskim, moralnim, etičkim obavezama pojedinca u društvu. Po Utjelovljenom Sinu Božjem Bog Otac pokazuje blizinu svakom čovjeku bez razlike.

U korizmenom vremenu pozvani smo biti bijesni ne na one koji upozoravaju na krivi smjer naše pobožnosti, našeg svakodnevnog vjerničkog zalaganja općenito, već biti bijesni u radu na sebi. Riječ bijesan u našem jeziku znači i kao bijesan raditi s najvećom voljom i ulaganjem energije.

Budimo obazrivi i nježni prema ljudima čiji nam moral, život, životni postupci, principi ne odgovaraju. Trebamo moliti za one koji nam se ne sviđaju. Tko zna, možda će nas Gospodin čuti i promijeniti njihova srca (sv. John Henry Newman). Nismo pozvani biti poput bijesne rulje koja trči za Isusom kako bi ga strmoglavila sa litice samo zato što su površno čuli usporedbu svojih života sa životima nevjernika. No, kada svoj glas dižemo protiv slabih, potlačenih, odbačenih, nemoralnih ljudi, jesmo li doista različiti od bijesne rulje?

Pozvani smo sve činiti za svakog čovjeka, posebno one koji nam ne odgovaraju. Upravo za one koji nam ne odgovaraju činimo sve, čak ih imitirajmo, nasljedujmo ih. To je pravi kršćanski duh, biti nježan i blag usred maltretiranja, biti radostan usred klevetanja, biti oprost pred neprijateljem, i biti šutnja usred bijesnih jezika… Pokušajmo živjeti više kao kršćani, više kao Božja djeca. Pokušajmo očistiti srca pred Božjim pogledom. Počnimo iskreno moliti Boga da nas jednostavno i jasno pouči što su naše dužnosti. Molimo ga da nam da srce koje ga ljubi i da nam da iskreno kajanje za našu prošlost. Molimo ga da nas nauči kako ga trebamo svjedočiti pred ljudima (sv. John Henry Newman) ovoga svijeta kojima smo pozvani biti otvorena ruka Božjeg milosrđa.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župa u Legradu i Đelekovcu