SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Pavao Mikulčić: Živimo tako da zaslužimo gledati proslavljenog Krista

ČITANJA:

vl.: Dn 7, 9-10.13-14;

2Pt 1, 16-19;

Ps 97, 1-2.5-6.9;

Mt 17, 1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Božju tumači vlč. Pavao Mikulčić:

Draga braćo i sestre, slavimo danas blagdan Preobraženja Gospodnjega. Blagdan je to koji se najprije počinje slaviti na istoku, i to od 5. stoljeća. U zapadnoj se Crkvi ovaj blagdan počinje slaviti od 10. stoljeća. No, kao blagdan za cijelu Crkvu proglašava ga papa Kalist III. 1457. godine i to kao zahvalu za pobjedu nad Turcima kod Beograda koju je izvojevala kršćanska vojska pod zapovjedništvom Janka Hunadija i sv. Ivana Kapistrana 22. srpnja 1456. Vijest je o toj pobjedi u Rim stigla 6. kolovoza, te je stoga taj datum i određen za slavljenje ovoga blagdana.

Nakon ovog malog povijesnog kurioziteta te upoznavanja s nastankom ovoga blagdana, zastanimo na onome što, između ostaloga, možemo izdvojiti i kao poruke i pouke ovoga, ponekada i ponekima slabo razumljivoga blagdana. Slavimo danas događaj kada se Isus pred svojim učenicima preobrazio na gori Taboru. Evanđelist nas Matej izvještava kako je Isus poveo na goru, u osamu, svoje učenike, Petra, Jakova i Ivana te se pred njima preobrazio. Lice mu je postalo kao sunce, a haljine bijele kao svjetlost. Tada su im se ukazali i Mojsije i Ilija. Ovim događajem Isus svojim učenicima, već ovdje na zemlji, obznanjuje i objavljuje svoju nebesku slavu i izgled u njoj. I čim je Isus pokazao kakvoga ćemo ga jednoga dana gledati u nebeskoj slavi, Petar je uzdahnuo: Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice. Ne čudi ova Petrova reakcija. Nego je, dapače, očekivana te i nas sokoli da u svome životu budemo takvi da zaslužimo gledati proslavljenog Isusa u nebeskoj slavi, jer neizmjerno je lijepo biti u zajedništvu s njim.

Isus se s učenicima povukao na goru. Gora je uvijek simbol mjesta susreta s Bogom te intenzivnijega zajedništva s njime. Učenicima je lijepo. Žele tu ostati. Možemo slobodno reći da se učenici osjećaju kao na duhovnim vježbama ili godišnjem odmoru na kojemu i mnogi od nas ovih dana uživaju. Ali, godišnji ne traju dugo. Duhovne vježbe također. I godišnji odmor i duhovne vježbe moraju završiti kako bi se obnovljeni i odmoreni mogli vratiti u svoju svakodnevicu i tamo svjedočiti da je Isus Očev ljubljeni Sin u kojemu je sva milina. Nadodaje nam Bog odmah i jednu zapovijed: Slušajte ga! Kolika naša slušanja Božje riječi na Svetim misama samo prođu kraj nas, slušamo ali ništa ne čujemo jer smo možda samo tijelom prisutni na Euharistiji, ali mislima tko zna gdje. Na jednom sam mjestu pročitao da je Euharistija zapravo sakrament Preobraženja. I uistinu ona to jest. U Euharistiji nam se prikazuje i daruje proslavljeni uskrsli Krist Gospodin. Kolika nam možda i cijela euharistijska slavlja prođu, a da ih nekako nismo bili ni svjesni. Možda smo se braćo i sestre previše naviknuli na euharistiju. Možda smo izgubili zanos njezina slavljenja i sudjelovanja na njoj. Možda već autizmom izgovaramo propisane formule i molitve. Stoga neka nam ovaj današnji blagdan bude prilika da na prvome mjestu, posebno mi koji smo malo češće u našim crkvama na euharistijskim slavljima, preobrazimo i svoj odnos prema euharistiji. Vjerujem da ćemo tada, kada preobrazimo svoj odnos i način slavljenja euharistije te slušanja Božje riječi, i mi sami kao ljudi biti preobraženi te će i nama lice sjati kao sunce. A, posljedično tome jednog ćemo dana zaslužiti biti u zajedništvu s uskrslim Kristom s kojim je jako lijepo biti, kako su nam posvjedočili jedni od glavnih junaka današnjega evanđeoskoga odlomka – Petar, Jakov i Ivan.

Vlč. Pavao Mikulčić, povjerenik za pripravu dokumentacije i osnivanje katoličke osnovne škole i katoličke gimnazije u Vinkovcima, doktorand na studiju u Rimu.