SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Pavao Mikulčić: Jesmo li kršćani običaja ili duha i nutrine?
Foto: Unsplash
Foto: Unsplash
ČITANJA:
Jr 30, 1-2.12-15.18-22;
Ps 102, 16-21.29.22-23;
Mt 15, 1-2.10-14
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!«
Tada Isus dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi na usta, nego što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje.«
Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijeni! će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.«
Riječ Božju tumači vlč. Pavao Mikulčić:
Posljednjih nekoliko mjeseci svakodnevno slušamo o važnosti higijene i čistoće za očuvanje našega zdravlja. No, i bez tih uputa od malena znamo koliko je važna higijena, a između ostalog koliko je važno prati ruke, posebno prije jela. Stoga bismo se, slušajući pitanje koje farizeji danas postavljaju Isusu: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!«, i mi bi se mogli svrstati na stranu farizeja, te zajedno s njima osuditi Isusove učenike zbog neumivanja ruku prije jela. No, budući da znamo da ovo pitanje Isusu postavljaju farizeji, znamo da se iza njega krije nešto drugo. Jasno, i među farizejima je bilo farizeja vrijednih naše pažnje i divljenja – onih farizeja koji su se uistinu trudili obdržavati Zakon vjerujući da će se na taj način spasiti, pravednih, čestitih, gostoljubivih… Isus puno češće susreće jednu drugu skupinu farizeja, one farizeje koje će na jednom drugom mjestu nazvati licemjerima. Takve farizeje Isus susreće i danas u Evanđelju. Njihovo pitanje o pranju ruku postavljeno je, ne u kontekstu govora o važnosti čistoće za zdravlje, nego u kontekstu naglašavanja važnosti obreda. Židovi su naime vjerovali da čovjek može prinositi žrtve, moliti i jesti samo u stanju obredne čistoće koja se postiže posebnim obredom čiji je sastavni dio i točno određen način pranja ruku.
Isus na ovo pitanje odgovara jasno i nedvosmisleno: Ne onečišćuje čovjeka što ulazi na usta, nego što iz usta izlazi — to čovjeka onečišćuje. Vjerujem da smo se i sami, ne samo jednom uvjerili u istinitost ovih Isusovih riječi. Koliko smo puta nešto izgovorili pa se poslije zbog toga osjećali onečišćeno. Koliko smo samo puta željeli vratiti vrijeme kako bismo promijenili nešto što smo rekli. Koliko smo puta u našim obiteljima u trenutcima nervoza i svađa riječima povrijedili naše najdraže samo zato što smo bili u afektu pa smo izgovorili i puno toga što i ne mislimo. Što izlazi iz usta – to čovjeka onečišćuje. Zato je jako važno paziti draga braćo i sestre na higijenu naših ruku, ali u duhovnome životu, još više na higijenu našega jezika. A, za higijenu našega jezika potrebno nam je moliti za dar strpljenja kako nam ne bi uvijek jezik bio brži od pameti. Potrebno je stati, pa i u trenutcima žustrih rasprava, uzeti si sekundu ili dvije vremena, promisliti pa tek onda reći. Ne moramo uvijek izgovoriti baš sve ono što nam je na umu. Nije to lako, ali se može. Lakše je galamiti, nego šutjeti. Ali je često zašutjeti, puno rječitije nego galamiti.
I za kraj. Još je jedna stvar koja je zarobljavala farizeje – izvršavanje običaja. Možda smo i mi današnji kršćani često kršćani religije, običaja a ne kršćani duha i nutrine. Možda i tebe o Božiću ili Uskrsu toliko zaokupe poslovi vezani uz obdržavanje naših lijepih običaja do te mjere da se ne stigneš o tim najvećim našim svetkovinama ispovjediti ili čak niti na misu otići. Običaji su dobri, običaji su lijepi i potrebni. No, oni imaju smisla tek kada služe dobru drugoga. Stoga, ne dozvoli da ti kao farizejima običaji postanu važniji od Boga.