SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Pavao Mikulčić: Gubimo li iz vida logiku križa?

ČITANJA:

Nah 2, 1.3; 3, 1-3.6-7;

Otpj. pj.: Pnz 32, 35c-36.39.41;

Mt 16, 24-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojini i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Riječ Božju tumači vlč. Pavao Mikulčić:

Vjerujem da su rijetki oni koji, poput Isusa u današnjem evanđeoskom odlomku, pozivajući u slobodi druge da ih slijede ne obećavaju brda i doline, nego upravo suprotno. Isus pozivajući svoje učenike da ga nasljeduju odmah im i iskreno kaže što im je zadatak te što ih očekuje. On ne frizira stvarnost. Ne obećava moć i vlast, nego upravo suprotno. Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Apostoli su čuli te Isusove riječi, i makar ih vjerojatno nisu dobro niti razumjeli, prihvatili su ih i pošli za njim. A, ti i ja? Jesmo li mi čuli i prihvatili ove riječi? Čuli jesmo, ali prihvatili? To je pitanje za svakoga od nas. Jer danas je među nama katolicima toliko „izbirljivih katolika“ pa iz Kristova nauka izabiremo samo one dijelove njegova učenja koji nam se sviđaju, koji nam idu u korist, dok one neke druge dijelove koji ne odgovaraju našemu vrijednosnom sustavu ili načinu razmišljanja izostavljamo. Jesam li i ja onaj izbirljivi katolik kojemu Crkva ne treba, izbirljivi katolik koji će u svojoj doktrini izostaviti obranu nerođenoga života, ili pak kraja života do prirodne smrti, predbračne čistoće itd. Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Idemo mi za Isusom, ali odričemo li se samih sebe? Uzimamo li svoj križ? Svjedočim li za taj Kristov križ?

Jasno da ni danas kao niti u Isusovo vrijeme, ni nama kao niti apostolima, ali ni Isusu nije draga ideja o trpljenju (sjetimo se Isusove molitve upućene Ocu da ga mimoiđe ova čaša). No, Isus ga prihvaća jer zna da taj put – put muke i smrti dovodi do uskrsnuća. Zato i nama Isus danas tako lijepo poručuje: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? I na ovaj nam način preokreće sve one naše ljudske logike. Na ovaj nam način Isus umanjuje vrijednost onoga za čega se mi kao ljudi tako često grčevito borimo: za skupljanja, za gomilanja, za skladištenja. Slijedeći tu logiku proizvodnje i potrošnje, izgubili smo iz vida logiku križa. Slijedeći logiku gomilanja i skladištenja, zaboravili smo na humanost. Ponekad ne prežemo ni pred čime, ne bismo li ostvarili neke od svojih zemaljskih ciljeva. Istovremeno se zovemo Kristovim. A on kaže „hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe i neka uzme svoj križ“.

Onaj koji živi za druge, u potpunosti ostvaruje vlastito poslanje. Tko se usredotočuje samo na sebe, i vlastite potrebe svoj život razara i uništava. Tu Isus nudi jednu alternativu – živjeti za druge – dati sebe – ne znači izgubiti, nego upravo suprotno, zadobiti. Stoga ne bojmo se istrošiti svoje sile i snage u služenju Bogu i braći ljudima, u nošenju svojih križeva ali i, poput Šimuna Cirenca, ne bojmo se pomoći drugima nositi i njihove križeve. Koliko god to bilo bolno.

Vlč. Pavao Mikulčić, povjerenik za pripravu dokumentacije i osnivanje katoličke osnovne škole i katoličke gimnazije u Vinkovcima, doktorand na studiju u Rimu.