SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marijan Štingl: Za pristup Kristovu srcu potrebno je osjećati potrebu ozdravljenja i povjerenja u Njega

ČITANJA:

2Sam 18, 9-10.14b.24-25a.30-32 – 19, 3;

Ps 86, 1-6;

Mk 5, 21-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Božju tumači vlč. Marijan Štingl:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Današnji pomalo duži isječak iz Markovog evanđelja prikazuje dva čuda koja je Isus učinio opisujući ih gotovo kao neku vrstu slavodobitničkog hoda prema novom životu. Evanđelist najprije pripovijeda o Jairu, jednom od nadstojnika sinagoge, koji je došao Isusu i zamolio ga da dođe u njegovu kuću, jer mu je umirala dvanaestogodišnja kćerkica. Isus je prihvatio i otišao s njim, ali putem je došla vijest da je djevojčica umrla. Možemo si zamisliti kako se osjećao taj otac. Ali, Isus mu kaže: ‘Ne boj se, samo vjeruj!’ Čim su došli u Jairovu kuću, Isus izvede van sve ljude, uđe u sobu samo s roditeljima i tri učenika te obraćajući se pokojnici kaže: ‘Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“’ I djevojka odmah usta, kao da se probudila iz dubokog sna.

Evanđelist Marko umetnuo je u ovo poglavlje o čudu još jedno drugo čudo: ozdravljenje žene koja je bolovala od krvarenja, a ozdravila je čim je dotaknula Isusov plašt. Tu je zanimljiva činjenica da vjera te žene privlači božansku spasenjsku moć koja je u Kristu, koji osjetivši da je sila izišla iz Njega, nastoji shvatiti tko je to učinio. A kad se žena pokazala i priznala sve, On joj kaže: ‘Kćeri, tvoja vjera te spasila’.

Ovdje je riječ o dva spojena događaja s jednim središtem, a to je vjera. Oni pokazuju Isusa kao izvor života, kao Onoga koji daje život onome koji se potpuno pouzdaje u Njega. Dva glavna lika, otac djevojke i ova bolesna žena, nisu Isusovi učenici, ali ipak su uslišani zbog svoje vjere. Iz toga shvaćamo da su na Gospodinovu putu svi prihvaćeni: nitko se ne smije osjećati kao uljez, ilegalnim ili netko tko nema pravo.

Da bismo imali pristup Njegovu srcu postoji samo jedan uvjet, a to je da osjećamo potrebu njegovog ozdravljenja i povjerenja u Njega. Isus ide naći te ljude u mnoštvu i izvlači ih iz anonimnosti, oslobađa ih od straha da žive i da budu odvažni. Čini to pogledom i riječju koja ih stavlja na put nakon toliko patnje i poniženja. I mi smo pozvani naučiti i oponašati te riječi koje oslobađaju i te poglede koji vraćaju volju za životom onima koji su je lišeni.

U današnjem evanđeoskom odlomku isprepliću se teme vjere i novog života koji je Isus došao ponuditi svima.

Evanđelist izvještava o tome kako je Isus ušavši u kuću u kojoj je djevojka već ležala mrtva, prvo izgoni one koji se ljute i jadikuju te kaže: ‘Dijete nije umrlo, nego spava’. Isus je Gospodin, pred Njim je tjelesna smrt kao san, nema razloga za očaj. Druge se smrti treba bojati, a to je smrt okorjelog srca u zlu! Ali, i grijeh za Isusa nikad nije posljednja riječ, jer On nam je donio beskrajno Očevo milosrđe. Braćo i sestre! Ako smo i nisko pali, Njegov nježan i snažan glas dolazi do nas: ‘Kažem ti: ustani!’.

Glavna bolest od koje nas Isus namjerava ozdraviti jest osjećaj beznačajnosti. Lijek tome je vjera u njegovu ljubav. Okorjelo srce koje otvrdne, srce je mumije. Zamolimo Blaženu Djevicu Mariju da nas prati na putu vjere i konkretne ljubavi, osobito prema onima koji su potrebiti. Zazovimo njezin majčinski zagovor za našu braću i sestre koji trpe i u tijelu i u duhu.

Vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog u Voloderu