SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marijan Štingl: Blagoslivljanje neprijatelja ima visoku cijenu, ali nikad ne ostaje bez ploda!

ČITANJA:

Sir 47, 2-13;

Ps 18, 31.47.50-51;

Mk 6, 14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Božju tumači vlč. Marijan Štingl:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Današnje je evanđelje stvarno potresno. Čak osjećam i određenu krivnju što ga još uvijek tako „lako“ doživljavam i što me ne iznenađuje dovoljno. Još uvijek mi je prelagano samo ga pročitati. Prikazana je smrt, mogli bismo reći, najvećeg proroka Novog zavjeta, smrt onoga koji je Kristu čitavim svojim bićem pripravljao put, koji se potpuno odrekao sebe za druge i Božju ljubav. Pogledajte, ako Ivan Krstitelj nije bio pravedan i svet čovjek, onda ne znam tko je. Pa i sam Isus za njega kaže da nije trska koju ljulja vjetar i da nema većeg koji se rodio iz majčine utrobe. Kako sad s tim svim pohvalama povezati Ivanovu smrt koja je izazvana hirom jedne grešnice? Ona je zaželjela Ivanovu glavu i dobila ju na pladnju. Pitam se: „Isuse?! Mogao si učiniti bilo što i Herodijadina kći ne bi plesala na toj zabavi, niti bi Herod izgovorio one riječi da će joj dati što ga zaište. Kako si samo dopustio da jedan od tvojih najvjernijih slugu umre na ovakav način?!“

Jedna rečenica bila je dovoljna da se Ivanu oduzme život. Ne razumijem zašto ispada kao da Isus sve to sagledava nekako bez empatije i da normalno nastavlja svoj život iako su mu pogubili najboljeg prijatelja. Znamo da je Ivan bio Zaručnikov prijatelj. Pokušajte samo zamisliti kako biste se vi osjećali da vam netko ubije najboljeg prijatelja/prijateljicu i što biste sve bili u stanju učiniti toj osobi.

Do čega je stalo Herodu? Do istine zacijelo ne, jer je gazi nogama. Njemu nije stalo ni do života, jer je otuđen sam od sebe. Herod nije nikakva apokaliptička neman, nego obični slabić. On je trstika koju vjetar nosa u kojem želi smjeru, on je čovjek bez odluke, bez istinske volje, on je osoba gdje se dobro i zlo miješaju. Ne živi u stvarnosti nego u svojim fantazijama, kao što i jest puka izmišljotina rimske okupacijske sile koja je mogla i bez njega i njegove braće upokoriti Palestinu. Njegov je cijeli život privid, igra i rola, obična statistička uloga na pozornici svjetske povijesti.

Polako možemo priznati da se dovodimo do nekih stvarnosti puno viših od nas samih. Vjerujem da se Ivan u tamnici nije pokolebao sve do trenutka smrti, jer je znao kome je darovao čitav svoj život. Što dakle možemo zaključiti na temelju današnjeg čitanja?

Prije nego je podnio muku, Isus je Petru rekao da je Sotona dobio vlast da ih prorešeta kao pšenicu. Bit ćemo kušani. Možda će se i naša vjera, hrabrost i ustrajnost kušati kroz hirove nekih ljudi koji će željeti neke nelogične stvari od nas, „tjerati vodu na svoj mlin“, ustrajati u bahatom ponašanju, možda čak i uvredama i sl. Kada nastupe takve situacije, najlakše je pokupiti se i ogovarati tu osobu, zar ne? A moliti za nju i pokušati ju voljeti i prihvatiti? To je teško. Ali baš se na takvim osobama koje su nam kamen spoticanja najčešće „lomi naša vjera“. Ili ćemo postupiti onako kako bi Isus postupio ili ćemo odustati i pasti pod teretom grijeha. Blagoslivljanje neprijatelja ima visoku cijenu, ali zato nikad ne ostaje bez ploda. Jesi li ju spreman platiti?

Vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog u Voloderu