SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Josip Šimatović: Neprihvaćanje Gospodina nanosi veliku štetu

ČITANJA:

1Kor 2, 1-5;

Ps 119, 97-102;

Lk 4, 16-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju!

Srdačno te pozdravljam ovoga jutra. Radujem se da, osim što upijaš svjetlost prvih jutarnjih zraka sunca, upijaš i Riječ Božju koju nam Crkva danas nudi po svetom evanđelju kojeg smo maloprije čuli.

Divna scena. Pokušavam kao u filmu zamisliti kako je to bilo kad se Isus vratio u Nazaret, gdje je kako sveti pisac piše, othranjen. Zasigurno ga je negdje na pola puta do sinagoge dočekala njegova Majka i obradovala mu se. Marija se veselila jer je vjerojatno u srcu osjetila da se bliži trenutak ispunjenja anđelovih riječi: „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.“ Možda ga izbliza nije mogla ni vidjeti od mnoštva koje ga je slijedilo jer piše sveti Luka u prethodnim odlomcima da Isus „slavljen od sviju, naučava po njihovim sinagogama.“ Mnogi su bili prisutni samo iz znatiželje, poznavali su Isusa iz vremena prije nego je počeo javno djelovati, i željeli su čuti i vidjeti što se to s njim dogodilo.

Po zakonu i običajima Isus, kao istinski židov, u subotnji dan ulazi u sinagogu. Otvara Knjigu proroka Izaije i njegove riječi direktno primjenjuje na sebe. „Isus se predstavlja u sinagogi kao pomazanik, kao onaj koji je pomazan Duhom i to je Isusova osobna iskaznica“, napomenuo je u jednom nagovoru papa Franjo.

Isus je poslan biti blagovijesnikom siromasima. U Isusovom vremenu siromašni nisu imali nikakva prava. Praktički, bili su izvan društva. Isus ovdje želi ustvrditi da je njegovo povjerenje namijenjeno onima koji su iz bilo kojeg razloga isključeni iz Božjeg naroda. Ako takvi ljudi nemaju mjesto u društvu, onda imaju mjesto s Isusom.

Isus je poslan proglasiti sužnjima oslobođenje i na slobodu pustiti potlačene. – Osim što siromašnima propovijeda Riječ i nudi spasenje, Isus ide još korak dalje. Ovim riječima daje oprost, slobodu od grijeha. Isus se proglašava Spasiteljem koji daje oproštenje grijeha. Ovo ima važnu duhovnu i socijalnu dimenziju.

Isus vraća vid slijepima i proglašava godinu milosti Gospodnje. Ove Izaijine riječi osvrću se na jubilarnu godinu. Prema židovskoj tradiciji, jubilarna godina slavila se svakih 50 godina. Institucija jubileja u Starom zavjetu isticala je društvenu osjetljivost i zaštitu slabijih, jer su se tada trebali opraštati nenaplativi dugovi, oslobađati robovi, a čak je i zemlja počivala od obrađivanja i rađanja.

Tada je Isus počeo sugerirati da je taj Spasitelj on sam. Neki su slušatelji počeli gunđati zbog te činjenice. Zar ti nisi Josipov sin? Kako bi ti mogao biti Mesija?. No, Isus ne mijenja svoju izjavu. Rekao im je izravno u lice da oni ne zaslužuju proroka, jer prorok u svojoj domovini nema dom. Pogani su ponekad draži Bogu, poput udovice iz Sarfate sidonske ili Naamana Sirca. To je bilo previše za Nazarećanine. Odlučili su ga baciti niz padinu no on, mirno, prođe između njih.

Kakva šteta… Kakva šteta što Nazarećani nisu prihvatili Isusove riječi. Kakva šteta zbog njihova sljepila. Današnji incident nas uči da neprihvaćanje Gospodina nanosi veliku štetu.

Dragi slušatelju! Ne možeš ni slutiti koliko ćeš dobrobiti i milosti primiti ako Isusa iz Nazareta prihvatiš za Spasitelja. Ohrabri se! Odvaži se! Isplati se!

Vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači.