SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Josip Šimatović: Ne bojmo se promijeniti stvari po evanđeoskom zakonu

ČITANJA:

1Kor 4, 1-5;

Ps 37, 3-6.27-28.39-40;

Lk 5, 33-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Rekoše Isusu farizeji i pismoznanci: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«

A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.« »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!« »I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Hvaljen Isus i Marija!

Evanđelje je “novost” i zato poziva na napuštanje struktura koje više ne trebaju.

Farizeji i pismoznanci pokušavaju dovesti Isusa u nevolju pitanjem zašto njegovi učenici ne poste. Ali Isus ne pada u zamku. Dva su glavna razloga za ovo nerazumijevanje: oni zapravo ne znaju tko je on i ne razumiju njegovu misiju.

Za Isusa je jedno jasno: Stara praksa je prošlost, pa i ona Ivana Krstitelja. Dok se farizeji pozivaju na Ivana s njegovim proročkim prosvjedom protiv postojećega stanja, Isus kaže: Ivan je još uvijek u Starom zavjetu. Njegove su kategorije i mišljenje starozavjetni. On jest na pragu, ali nije sudionik novoga slavlja. I namjesto dugih izlaganja o novome, Isus jednostavno koristi slike koje govore sve. Svadba, nova haljina, mlado, novo vino, novi mjehovi.

Isus ne trpi kompromise s postojećim, starim, ne trpi nikakav kontinuitet sa židovskom ili farizejskom praksom, ili pak s onim što je Ivan prakticirao sa svojim učenicima. U njemu je sve radikalno novo, prevratničko, jasni usjek, cezura, novi početak. Staro je poput stare krpe ili zakrpe, nema koristi na starome krpariti, odnosno pokušati što zakrpiti. Razvlači se staro, puca pred novim, i zato mora biti sve novo: srca, misli, riječi, djela.

On govori posve novim jezikom i rječnikom, nema više nikakva kompromisa s onim što je bilo, što je jučerašnje. Svadba je započela, posvuda odjekuju radost i klicanje, gosti su pozvani – i tko da tu još posti? Svadba, pir je redovito slika za spasenjsko vrijeme. Stari svijet nestaje. I taj stari svijet ne vrijedi više za krparenje. Stari svijet je sličan starome ogrtaču i ne isplati se staro sukno krpati novom zakrpom. Novo je vrijeme započelo, u Isusu. Isus jasno govori o nespojivosti staroga s novim: Tu nema dvojstva i – i, nego samo: ili – ili. Nemoguće je više dijeliti nešto na izvanjsko i nutarnje, sadržaj ili oblik, duh ili formu.

Nove boce za novo vino. Što nam donosi evanđelje? Radost i novost! I ne bojte se promijeniti stvari po evanđeoskom zakonu. Isus preko svoje Crkve traži neke promjene od nas, od svih nas. Poziva nas da zastarjele strukture ostavimo po strani: beskorisne su! “.

Evanđelje je novost! Evanđelje je blagdan! A evanđelje se može živjeti u potpunosti samo u radosnom i obnovljenom srcu. Gospodin nam je dao ovu milost da se držimo zakona. Poštivanje zakona – zakona koji je Isusa doveo do njegove punoće – u zapovijedi ljubavi, zapovijedima koje proizlaze iz Blaženstava. Gospodin nam daje milost da ne ostanemo zarobljenici, ali daje nam milost radosti i slobode koju nam donosi novost Evanđelja “.

Vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači.