SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Josip Šimatović: Gajimo neizmjerno povjerenje u Boga

ČITANJA:

od dana: 1Kor 3, 18-23;

Ps 24, 1-6;

Lk 5, 1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«

Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Hvaljen Isus i Marija!

Sve počinje tako normalno: svakodnevica na Galilejskom moru. Sunce izlazi. Ribari čiste i popravljaju svoje mreže. Isus iz Nazareta, propovijeda. Mnoštvo naroda. Isus traži Šimuna da ga odveze malo od obale i ribarski brod postaje propovjedaonica. No, događa se nešto neobično: Isus savjetuje Šimunu i njegovim kolegama da izvezu na pučinu i bace mreže. Zasigurno se ribari pitaju koji je smisao sada opet izlaziti, pa cijelu se noć mučimo? I zar bi Šimun, profesionalni ribar trebao poslušati jednog mladog drvodjelju? Čak i ako nismo ribari i pomorci, neki od nas imali su slična iskustva kao Petar, koji je Isusu rekao:

“Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa….”

Poprilično se teško borilo u školi, na obuci, na studiju, a onda to nije ispalo onako kako smo se nadali. Možda smo djecu odgajali u ljubavi, strpljenju, vjeri, a sad kad su odrasli, sve obrnuto. Ili, sve smo uložili u vezu, a ono na kraju ništa.

Koliko je samo naših ljudi koji su zbog tuđeg nemara i nesposobnosti osuđeni na rad u inozemstvu… Svi ovi, poput Šimuna Petra, cijelu su noć lovili ribu i ništa nisu ulovili. Čini se da je sve bilo uzalud.

Mnogi ljudi nisu samo depresivni ili ljuti nakon takvih iskustava, već su i očajni, pogotovo kada se negativna iskustva nagomilavaju u životu. U Lukinu evanđelju govori nam se kako se Šimun Petar ne predaje beznađu, već se povjerava Isusu.

Ali, Šimun Petar sluša. Protiv svakog iskustva, protiv svake logike… Petar na njegovu riječ baca mreže. Ribari opet izlaze na more, ali sada sa članom više. Isus je novi član ribarske posade. A što se tada događa, divljenje i strah: Šimun i njegovi drugovi ulove toliko ribe da ih ne mogu čak ni izvući. Petrova ekipa ulovila je veliki plijen! Ulov života i ulov svog života!

Petar je uhvatio svoj život! Ili još bolje – ovaj novi život u Kristu ga je uhvatio! Šimun Petar uhvatio je Boga! “Od sada ćeš loviti ljude”, obećava Isus Petru. A Šimun, Jakov i Ivan ostavljaju lađu na obali, ostavljaju sve i slijede Isusa. Prije su radili za život, sad bi trebali pomoć drugima da žive. Od ribara postali su ribari ljudi!

Priča o Petrovom ribolovu je priča o povjerenju. Evanđelist Luka i nas želi potaknuti na povjerenje, posebno kad smo obeshrabreni, kad nam je narušeno samopouzdanje, kad naše nade tonu. Priča o Petrovom ribolovu želi nas potaknuti da napustimo naše isplanirane staze, krenemo nepoznatim stazama i preuzmemo rizik stjecanja novih iskustava, a sve to suprotno našoj svakodnevnoj rutini. Bog nema drugih ruku osim tvojih.

Neki je učitelj putovao sa svojim učenikom kojega je zadužio da se brine o devi. Jedne večeri stigoše oni u svratište, a učenik bijaše tako umoran da je zaboravio svezati devu. Kad je već legao na počinak, uputi Gospodinu žarku molitvu: »Bože moj, pobrini se za devu. Tebi je povjeravam.« Sljedećeg jutra deve nije bilo. »Gdje je deva?«, upita učitelj. »Ne znam«, odgovori učenik. »Pitaj Boga! Sinoć sam bio tako umoran da sam je povjerio njemu na brigu. Nisam ja kriv ako je pobjegla ili ako ju je netko ukrao. Ja sam izričito zamolio Boga da pazi na nju. On je odgovoran za sve što se dogodilo. Zar me nisi i ti učio da uvijek gajim neizmjerno povjerenje u Boga?« »U Boga se uzdaj još i više, ali prije sveži devu«, odgovori učitelj. »Jer Bog nema drugih ruku osim tvojih.«

Vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači.