SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Josip Šimatović: Crpimo snagu iz molitve i obavljajmo sve aktivnosti s ljubavlju

ČITANJA:

1Kor 3, 1-9;

Ps 33, 12-15.20-21;

Lk 4, 38-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelju, srdačno te pozdravljam i želim u tvoj život danas donijeti Isusa koji ozdravlja, moli i propovijeda.

Isus ozdravlja

Zamisli Isusa i apostole kako dolaze u Šimunovu kuću nakon dugog dana propovijedanja. Sigurno su bili gladni i iscrpljeni. Možemo ih usporediti s iscrpljenim ocem ili iscrpljenom majkom koja ulazi u kuću nakon napornog radnog dan.

Lijepa scena. Isus, iako umoran, ne misli na sebe; radije se brine za ostale i želi ih izliječiti. Ovaj put Isusova ozdraviteljska snaga silazi na Šimunovu punicu i to u takvoj čudesnoj punini da ona odmah ustaje i poslužuje ih. Isus nam daje fantastičan primjer: misliti na druge umjesto na sebe i nikada se ne žaliti, pa ni u teškim situacijama. Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome!

Isus moli

Možda je tajna uspjeha u Isusovom javnom djelovanju u ovim riječima: „Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto“. Slušamo li pažljivo evanđelja zadnjih dana složit ćemo se da je Isus stvarno zauzet: propovijedanje u sinagogi, ozdravljenje Šimunove punice, protjerivanje zloduha do kasno u noć… A ipak je napustio grad vrlo rano, kaže sveti pisac: „Kad osvanu dan…“, dakle, u samu zoru, tiho je prošao pokraj svojih usnulih učenika koji su se raširili po cijelom mjestu. Hodao je praznim ulicama grada stazom koja je vodila u planine, gdje će naći mirno mjesto da bude sam s Ocem. Našao je novu snagu u molitvi, a ne u snu. Ova molitva ga je odvela dalje kako bi nastavio svoju misiju i spasio svijet.

Isus propovijeda

Očito je da se mnoštvo brzo probudilo i da su njegovi učenici požurili potražiti ga do mjesta gdje se molio. Iako ga je mnoštvo zadržavalo da ostane kod njih, Isus je odlučio da mora poći dalje. Ove tri slike možemo sažeti u tri službe. Služenje ljudima, slavljenje Boga i naviještanje evanđelja. Ako želimo biti autentični kršćani, moramo pokušati kopirati ove tri službe i truditi se razumjeti što je u životu bitno. Kontakt s Bogom Ocem u molitvi je vrlo važan. Važno je sve svoje aktivnosti obavljati s ljubavlju. Tko želi drugima donijeti radost, mora imati tu radost u svom srcu. Tko želi dati toplinu svijetu, mora u sebi nositi vatru. Tko želi biti nositelj mira, prvo mora pronaći mir u sebi.

Kratka priča – priča o kapi zlatnih niti

Jednom je netko tko je zapravo posjedovao sve primijetio da je njegov život vrlo tužan. Iz svog je ormara uzeo kapu pletenu od zlatnih niti. Izašao je na ulicu i dao ih nepoznatom djetetu. Dijete je zadivljeno otrčalo kući i kapu pokazalo mami. Sutradan, mama je kapu poklonila siromašnoj osobi, koja je zauzvrat pronašla nekoga tko je još siromašniji. A kamo god je kapa stigla, donosila je radost. Postala je simbol ljubavi.

Svi, vjerujem, negdje u svom rukavu imamo neku zlatnu kapu koja može pokrenuti ovakvu radosnu lančanu reakciju. Često je potrebno samo prijateljski pozdraviti, osmjehnuti se ili reći: važan si mi, značiš mi!

Umnoži Gospodine u nama djela ljubavi! Umnoži nam nadu! Amen!

Vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župa Sv. Nikole na Udbini i Sv. Jurja u Podlapači.