SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ivica Šturlić: Svjetiljka našega života ne smije biti prazna nego puna do vrha

ČITANJA:

od dana: 1 Kor 1, 17-25;

Ps 33, 1-2.4-5.10ab.11;

Mt 25, 1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«

»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’

»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Šturlić:

U današnjem Evanđelju Isus nam govori o mudrim i ludim djevicama koje su čekale zaručnika. Ta se pouka odnosi na našu pripravnost, jer ne znamo kada će nas Bog pozvati k sebi. Zato moramo biti uvijek spremni. Ne budimo ludi poput onih pet djevica, koje se u zadnji čas sjetiše što bi trebalo činiti. Ne budimo ni tako ludi pa da računamo kako ćemo imati vremena da popravimo svoje nevjere i svoje grijehe. Može nas Božji poziv vrlo lako iznenaditi, pa će nam onda biti sve prekasno.

Svi znamo da i nas čeka takav odlazak. I opet živimo kao da ćemo zauvijek ovdje ostati. Svi mislimo drugi je na redu, neće valjda na mene doći red. Kako piše na ulazu u groblje u mojoj rodnoj župi: Danas meni, sutra tebi. Kao mali nikada nisam razumio što to zapravo znači. No, kasnije čovjek shvati, da ga te riječi opominju da nikada ne znamo kada ćemo poći sa ovoga svijeta. Svi mislimo ima vremena za obraćenje, ima vremena da sve račune sredim s Bogom kasnije. Eto Isus želi svima nama reći poukom današnjeg Evanđelja da uvijek budemo pripravni.

Biti pripravan za sretnu vječnosti znači služiti Bogu, Boga ljubiti, za njega se opredijeliti. Pred Bogom nas ne može nitko zastupati. Ne možemo nikoga ovlastiti da na mjesto nas živi ili umre. To moramo mi sami učiniti. Radi se konačno o nama osobno. Zato ćemo sada valjda razumjeti zašto mudre djevice nisu htjele dati ludima od svoga ulja. To nije bila okrutnost, ili nemilosrdnost. Jednostavno nisu mogle dati, jer naša pripravnost za Boga i njegovu vječnost pripadaju životnim činima koji se ne mogu ničim zamijeniti. Svjetiljka našega života ne smije biti prazna nego do vrha puna.

Gospodinov dolazak možemo očekivati samo svjetlom vjere i posvetne milosti. To je svjetlo u našim dušama zapaljeno na dan našeg krštenja. Ono se mora rasplamsati i snažno osvjetljavati sve naše životne putove. Mora snažno razbijati svaki mrak koji bi se želio spustiti na našu dušu da je zarobi. Mrak zablude, neznanja i laži najsnažnije razbija vjera. Ona pokazuje siguran put kroz vrijeme prema vječnosti. Ona oslobađa čovjeka unutarnjih sumnja i pridiže. Slabe jača, žalosne tješi, a u očima umirućih pali posljednje svjetlo za vječnom radošću.

“Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa”. (Mt. 25,13) Ovom rečenicom završava prispodoba o mudrim i ludim djevicama. Ona je poziv na bdjenje, poziv da iskoristimo dobro sadašnje vrijeme u iščekivanju susreta s Isusom, svakog njegovog dolaska. Postoji ključ da bismo razumjeli i živjeli ovu Riječ, a to je ljubav. Ulje u svjetiljkama je ljubav, to je naša molitva, dobra djela, sve kreposti potrebne za kršćanski život. A da bismo uvijek bili u ljubavi, potrebno je živjeti sadašnji trenutak, čineći dobro – male stvari i ono što Bog od nas traži u svakom trenutku života.

“Bdijete dakle jer ne znate dana ni časa”. /Mt. 25,13/ Bdijemo, duhovno smo budni, ako je u nama uvijek živa ljubav prema bližnjemu. Ako u svakom odnosu s bližnjima vidimo priliku da činimo djela milosrđa i živimo ih. Bez obzira koja je naša uloga u svijetu, jesmo li očevi ili majke, zemljoradnici ili na visokim položajima, studenti ili radnici, tijekom dana neprestano postoji izravna ili neizravna prilika da damo jesti gladnima, da poučimo neuke, da podnosimo dosadne osobe, da savjetujemo one koji su u sumnji, da molimo za žive i za mrtve.

S tom novom nakanom pri svakom našem pokretu u korist bližnjega, bilo tko on bio, svaki će nas dan života pripraviti za vječni dan, dan konačnog susreta s Isusom. Zašto onda ne živjeti uvijek kao da je posljednji dan i posljednji sat? Neka svaki trenutak, svaki naš bližnji, svaki brat i sestra, svaki križ, svaka radost – živeći ovu Riječ života – za nas bude jedinstvena prilika da idemo ususret Zaručniku s upaljenom svjetiljkom.