SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ivica Šturlić: Jesmo li kroz nebitne stvari u svom životu previdjeli prave vrijednosti?

ČITANJA:

2 Sol 2, 1-3a.14-17;

Ps 96, 10-13;

Mt 23, 23-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Šturlić:

Dragi slušatelji, kada vidimo da se nešto loše dogodilo oko nas, kada nas nešto šokira, kao npr. prometna nesreća, prirodna katastrofa i slično, tada obično izustimo uzvik „jao” ili nešto slično tome. A slušamo danas u evanđelju kako Isus govori dvaput „Jao vama.“ Što je Isusa toliko šokiralo, pogodilo, da se farizejima i pismoznancima obratio ovim riječima? Što ga ja potaknulo na te riječi?

Prije svega, braćo i sestre, nama je jako dobro poznato da su pismoznanci i farizeji bili ugledni u društvu onog vremena i kao ljudi, ali i kao vjerski autoriteti, jer su bili poznavatelji Mojsijeva zakona, odnosno Božje Riječi. Obični ljudi su im se divili, gledali ih s posebnim poštovanjem, jer su smatrali da su oni slika onoga što Bog očekuje od svakog čovjeka-vjernika. Kao da su ljudi u njima gledali svoje idole koje treba slijediti. I zato Isus tako nastupa prema farizejima i pismoznancima. On želi da ono što oni govore, da to i čine. Što im izlazi iz usta, da to doista prate i njihova svakodnevna djela. Isus naravno nema ništa protiv toga da se Ispunjavaju Božji zakon i propisi. On samo govori kako čisto ispunjavanje propisa ne čini čovjeka savršenim.

Da ne govore ljudima jedno, a sami to isto ne čine, ili pak da je njihov život zaokupljen nepotrebnim stvarima. Isus ih upozorava da su kroz zapravo neke nebitne stvari u svom životu, previdjeli prave vrijednosti, a to su ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ta ljubav očituje se kroz tri stava – pravednost, milosrđe i vjernost! Isus je svjestan da je ispred očiju farizeja i pismoznanaca nestalo Boga i čovjeka, nestalo istine, pravednosti i ljubavi, a ostalo mrtvo slovo na papiru. I s pravom ih Isus naziva „slijepim vođama“ jer ako sami ne vide da je Zakon skup propisa u koje trebaju utkati prave vrijednosti kao što su pravednost, milosrđe i vjernost, onda oni židovski narod vode u propast! Oni iskrivljuju sliku Božju. A Isus to ne želi! I upravo, iz ovog Evanđelja mi zapravo vidimo što Isus misli o oholima, umišljenima, nedodirljivima.

Što bi, braćo i sestre, Isus nama vjernicima rekao danas? Bi li i nama uputio taj „Jao vama”? Možda bi nam Isus rekao: Jao tebi, ideš svakog dana, svake nedjelje na misu, a kada izađeš iz crkve odmah ogovaraš i komentiraš druge. Jao tebi, koji govoriš i hvališ se da si veliki vjernik, a u zavadi si sa članovima obitelji, susjedima, s nikim ne možeš naći zajednički jezik. Jao tebi, koji svakog dana moliš krunicu, razne molitve, pobožnosti, devetnice, a istovremeno iz tvojih usta izlaze ružne i proste riječi, klevete, ogovaranja.

Dragi slušatelji, htjeli mi to priznati ili ne, vrlo lako se nama vjernicima može dogoditi da postanemo poput pismoznanaca i farizeja iz današnjeg evanđelja. Ne da to postane naše trajno stanje, nego da ponekad i mi padnemo u grijeh licemjerja, oholosti, umišljenosti. Da se postavimo iznad drugih. Ali mi znademo, da uvijek možemo ostaviti takvog sebe sa strane. Uvijek se možemo vratiti na pravi put. Znademo da u sakramentu svete ispovijedi možemo iskreno priznati pred Gospodinom: Oprosti mi Gospodine, slab sam i grešan čovjek, padnem u grijeh licemjerja, oholosti i slabosti. No, želim i dalje bit tvoj učenik. Želim te nasljedovati, ići za tobom. Padnem na tom putu, ali znadem da me ti voliš i prihvaćaš upravo ovakvog kakav jesam.

Braćo i sestre, tada će se Isusov „jao tebi”, okrenuti u „blago tebi”.