SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ivica Šturlić: Gospodin nam je tako blizu, a često ga ne primjećujemo

ČITANJA:

vl.: Otk 21, 9b-14;

Ps 145, 10-13b.17-18;

Iv 1, 45-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Šturlić:

Dragi slušatelji, danas, 24. dana mjeseca kolovoza spominjemo se sv. Bartola apostola. Bartolomej je napola hebrejsko, a napola grčko ime koje znači Sin Tolomojev. No, u današnjem evanđelju, evanđelist Ivan ne koristi to ime, nego ga naziva Natanael. I očigledno se radi o istoj osobi, čije puno ime dakle glas Natanael – Bartolomej. No, ime nije ono što nam je danas u prvom planu. Ono o čemu danas želimo razmišljati je susret između samog Bartolomeja, odnosno Natanaela i Isusa.

Natanael Isusu govori: „Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!“ I možemo reći da je također i sam Isus pomalo iznenađen tim riječima. I Isus mu govori: „Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!“ I znademo, braćo i sestre, da je Bartol bio vjerni Isusov nasljedovatelj, navjestitelj njegove Radosne Vijesti i svoj život je završio mučeničkom smrću za Njega.

Današnja Božja riječ, dragi slušatelji, i nas poziva da preispitamo svoj život kao vjernika. Natanaelu je bilo dovoljno nekoliko Isusovih riječi da povjeruje u njega. On u tom trenutku Isusa bezrezervno priznaje Sinom Božjim. Što se to Natanaela tako jako dojmilo u ovim Isusovim riječima? Što je on to činio pod smokvom? Smokva je stablo koje, pored vrlo vrijednih plodova, nudi čovjeku debeli hlad. Omogućava čovjeku da pod njom provede ugodno vrijeme, da dobro otpočine, da možda u miru moli i razmišlja.

I mi smo kao vjernici pozvani da sretnemo samog Gospodina u svojim promišljanjima, molitvama, sakramentima, osobito u slavlju svete Euharistije. No, nije dovoljno da ga sretnemo, nego je potrebno da ga prepoznamo te da ga slijedimo, upravo onako kako je to učinio i sam Natanael. I nama je braćo i sestre potrebna, da se tako izrazim, smokva odnosno mjesto i vrijeme kada ćemo malo odmoriti, odmaknuti se od svakodnevice, od svakodnevnih životnih briga i problema. Potrebni su nam trenuci provedeni s našim bližnjima, s našom obitelji, s onima s kojima smo možda svakog dana zajedno, ali kao da nemamo vremena jedni za druge. Jer što smo bliže s onima koji su nam najbliži, tako ćemo još bliže biti samom Bogu. Razmišljajući o današnjoj Božjoj Riječi, svjesni smo kao vjernici da nam je Gospodin tako blizu, a često ga ne primjećujemo. On nas zove, on nas prepoznaje, a mi kao da ga želimo ostaviti nekako po strani, sve dok ga ne zatrebamo.

Ali, poučeni primjerom Natanaela jasno nam je da bez Boga jednostavno ne možemo. I upravo ovaj kratki razgovor Isusa i Natanaela pokazuje nam da nas Isus poznaje u dušu, On zna što je u našem srcu, koje nas želje pokreću, za čim težimo. Isus je tu, spreman da nas susretne. Jesmo li mi otvoreni susretu s Njime? Jesmo li spremni Isusu predati cijeli svoj život? Jesmo li i mi spremni na Njegovu riječ ohrabrenja i nade, povjerovati u Njega? Jer, vjerovati ne znači samo da znademo ono što smo o vjeri naučili bilo od svojih roditelja, djedova i baka, svećenika i vjeroučitelja… sve je to pohvalno i dobro. No, vjerovati znači puno više! Vjerovati znači hodati uz osobu kojoj vjerujem. I to ustrajno i nepokolebljivo. A hod u vjeri nije ni malo lagan, niti jednostavan. To svatko od nas najbolje zna.

Puno toga nam se možda u našoj vjeri čini i nestvarno, teško ostvarivo, a ponekad i besmisleno. Svjesni smo da vjerovati nije posve jednostavno. No, čovjek vjernik ne korača sam, Onaj koji mu je uputio poziv na vjerničko nasljedovanje On ostaje i trajnim sugovornikom. S Isusom i uz njega koračamo kao vjernici. Budimo i mi oni koji će poput Natanaela moći Isusu reći: „Učitelju, ti si Sin Božji! U tebe vjerujem i u tebe polažem svoj život“.