SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: Zdrava ambicioznosti, napredak i uspjeh, vodi računa o ljudima oko nas

ČITANJA:

Jak 4,1-10

Ps 55

Mk 9,30-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

U poslanici Sv. Jakova apostola dominiraju dvije teme. U prvoj temi on uzdiže siromahe i prekorava bogataše, a u drugoj upozorava da se čuvamo neplodnih djela. „Vjera bez djela je mrtva“ kaže Jakov u svojoj poslanici.

U današnjem čitanju Jakov govori o uzrocima sukoba u zajednici. To su pohota, prijateljevanje sa svijetom i oholost. „Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.“

U Evanđelju Isus govori učenicima o svojoj smrti. Sina Čovječjeg će ubiti, ali će on nakon tri dana ustati. Učenici nisu razumjeli o čemu to Isus govori. Njima Isus otkriva smisao svoga života i poslanja. Nisu ga razumjeli. Njihove misli su bile tamo gdje je bilo njihovo srce. Na putu prema Kafarnaumu raspravljali su među sobom o tome tko je među njima najveći.

Evanđelist Luka stavlja tu raspravu u dvoranu Posljednje večere. Isus se oprašta od učenika i pri tom im daje najveće što je mogao, svoje tijelo i svoju krv. Zamislite oca obitelji na smrtnoj postelji koji je okupio svoju djecu. Svjestan da su mu to posljednji trenuci govori im o zajedništvu, međusobnom poštovanju i ljubavi. Njegova djeca to ništa ne čuju nego raspravljaju, potiho, da ih umirući otac ne čuje o podjeli imovine nakon njegove smrti.

Isus svjesno ide u smrt, o tome govori. On im daruje samoga sebe, a učenici raspravljaju o tome tko je među njima najveći. Koliku je ljubav Isus morao imati u srcu da ga ne obeshrabri tako sebično ponašanje njegovih učenika.

„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj,“ kaže Isus.

Od malena su nas učili da je sveta zadaća uspjeti u životu. Učili su nas: pobjeđivati, stjecati znanje i biti uspješni. Ne treba biti protiv zdrave ambicioznosti, napretka i uspjeha. Treba biti protiv napretka i uspjeha koji ne vodi računa o ljudima oko nas.

Često se zna reći da su bogati, pametni, lijepi ljudi oholi. To nije istina kaže duhovni pisac Lewis. Ljudi su oholi ako su bogati, pametni i ljepši od drugih. Bit oholosti sastoji se u tome da ona po svojoj naravi želi biti iznad drugih. To uključuje moć, dominaciju, vlast.

Grijeh oholosti možemo prepoznati u Isusovoj prispodobi kada su se carinik i farizej molili u hramu. Carinik spustio pogled prema zemlji, udarao se u prsa i govorio: „Gospodine, smiluj se meni grešniku.“ Farizej uspravan ovako je molio: „Hvala ti Gospodine… Hvala ti što nisam kao ovaj carinik, grešnik.“ Isus zaključuje da je carinik otišao opravdan kući, a ne „pravedni“ farizej.

Ključno je kod oholosti uspoređivanje. Ohol čovjek uspoređuje se s drugim čovjekom. Onaj tko traži istinu uspoređuje se s Isusom Kristom. On shvaća tko je Bog, a tko smo mi i zato nema razloga da se hvali. Sveti Pavao kaže da će se još više hvaliti svojom slabošću da se u njemu nastani snaga Kristova. Tko iskreno Boga traži, Bog mu se otkriva i one najvjernije nagrađuje spoznajom o vlastitom ništavilu, a samim tim i velikoj poniznosti.

Neki poroci ponekad i zbliže ljude. Npr. pijanci se znaju napiti, veseli, zabaviti. Ohol čovjek to ne može. U srži oholosti je rivalstvo i neprijateljstvo. Dolazimo do ključnog pitanja: vjeruje li ohol čovjek u Boga? Lewis kaže: „Ne.“ On može moliti, pristupati različitim oblicima pobožnosti. Po grijehu oholosti čovjek sebe stavlja na Božje mjesto i Božje prijestolje.

Isus je dao lijek protiv oholosti. Taj lijek je njegovo krotko i ponizno srce. Pitanje učenika: „Tko je među njima najveći?“ izgubilo je na važnosti kada je Isus postao središte njihova života. Kršćani nisu imuni na takva pitanja do onoga trenutka dok ne izaberu Isusa Krista kao jedinog Spasitelja svijeta.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu