Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: Uspjeh u evangelizaciji i pastoralu ovisi o tome jesu li utemeljeni na ljudskoj ili Božjoj mudrosti

/ sd

ČITANJA:

Pnz 30,15-20

Ps 1

Lk 9,22-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

Postoje biblijske teme o kojima rado govorimo. Tako ističemo Božju ljubav, milosrđe i praštanje. U Evanđelju Isus kaže da ostanemo u njegovoj ljubavi. Kako? Tako što ćemo čuvati njegove zapovijedi.

Ljudska narav ne osjeća baš preveliku ljubav prema zapovijedima. Zapovijedi nas ograničavaju. Kod deset Božjih zapovijedi postoji riječ NE .“Nemaj drugih bogova…!“ „Ne ubij!“ „Ne sagriješi bludno!“ „Ne laži!“ „Ne ukradi!“ „Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!“

Osobito kod mladog čovjeka postoji pobuna protiv zapovijedi jer izgleda kao da nam oduzimaju slobodu. Sloboda nam omogućava da ostvarimo najviše što možemo i tada nam donosi radost, ljubav. Sloboda isto tako daje mogućnost destruktivnosti i samouništenja.

Sveti Pavao kaže „za slobodu nas Krist oslobodi“. Pavao kaže da nam Krist donosi istinsku slobodu. Koliki vjernici napuštaju Boga zato što ga smatraju neprijateljem slobode.

Jesu li zapovijedi i propisi usmjereni protiv slobode? Ne. Kao što je vinovoj lozi potreban stup da bi se mogla penjati i normalno rasti tako je i našoj slobodi potrebno uporište u zapovijedima i propisima.

Jedna mlada žena pričala mi je kako se u njoj dogodila pobuna protiv Boga kada je imala šesnaest ili sedamnaest godina. Zaljubila se. Prestala je ići u crkvu i primati sakramente. Božje su zapovijedi izblijedile. Bila je uvjerena da je gospodar svoga života. To je trajalo desetak godina. Nakon bolnih iskustava shvatila je da je zarobljena, da život u grijehu ne donosi slobodu, i da nije sretna.

Za mnoge ljude Božje zapovijedi su kamen spoticanja. Isus u Evanđelju ide korak dalje i kaže: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Odreći se sebe, uzeti križ, izgubiti život poradi njega najveći su zahtjevi koje Isus stavlja pred nas. Ove Isusove zahtjeve možemo razumjeti samo u svjetlu Kraljevstva Božjega. Isus se pred Pilatom nije branio, nije tražio od Oca legije anđela da se bore za njega, nije sišao s križa. Zbog čega? Zato što Isusovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

U svjetlu zemaljskog kraljevstva Isusovi su zahtjevi neprihvatljivi. U Govoru na Gori Isus kaže: „Blago siromasima duhom“, „Blago ožalošćenima“, „Blago krotkima“, „Blago čistima srcem“, „Blago progonjenima zbog pravednosti“. Poslije svakog blaženstva Isus dodaje: „Njihovo je Kraljevstvo Nebesko“ ili „Kraljevstvo Božje“.

Svijet je otkupljen u ludosti križa. Odricanje ili bježanje od ove ludosti znači napuštanja Božjeg puta. „Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po duhu valja prosuđivati.“ (1 Kor 2,14)

Sveti Pavao pozvao je Korinćane da izaberu mudrost ovoga svijeta ili Božju mudrost. „Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake, i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest…“ (1 Kor 1, 26-28)

Pavao dodaje: „I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj“ (1 Kor 2, 4-5)

Uspjeh u evangelizaciji i pastoralu ovisi o tome jesu li utemeljeni na ljudskoj ili Božjoj mudrosti. Crkvi su danas potrebni i planovi i projekti. Oni postaju beznačajni bez tajne Isusova križa. Križ je Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima nama kršćanima Božja snaga i Božja mudrost.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja