SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: Ispod religioznog plašta najčešće se skriva iskrivljena slika o Bogu

ČITANJA:

Jl 2,12-18

Ps 51

2Kor 5,20-6,2

Mt 6,1-6.16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide.Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

U Starom zavjetu postojali su različiti pokornički rituali. Jedan od njih je bio da se u znak pokore razderu haljine. Jedna gesta koja je s jedne strane mogla ostaviti snažan dojam, a s druge strane mogla se pretvoriti u puku formalnost.

Prorok Joel poručuje: „Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom.“ Proroci su neprestano pozivali na raskajano srce.

Božji izabranik David nakon dva teška grijeha, ubojstva i preljuba spoznao je svu zloću i opakost svoga srca. Njegova molitva pretvorena je u psalam. Skrušeno i pokajničko srce Bog nikada ne odbija.

Thurman Chris, u svojoj knjizi Laži u koje se uvjeravamo, piše o religijskim lažima. Jedna od takvih laži je da Bog mrzi grešnika. Kad povjerujemo ovoj laži, teže se odvraćamo od grijeha. Puno energije trošimo na mržnju prema sebi. Zamislite tenisača koji je promašio siguran poen ili izgubio već dobiveni set. Ako stalno o tome razmišlja, ne ostaje mu puno energije za nastavak meča.

Jedna je kršćanska majka kao djevojka ostala trudna sa svojim sadašnjim mužem. Njezin vrijednosni religiozni sustav nalagao joj je da rodi dijete i da se uda. Njezin zaručnik prisilio ju je na pobačaj. Nakon toga je godinama osjećala strašnu krivnju i depresiju. Bila je uvjerena da je to Bog ne može oprostiti i da je mrzi.

Jedan je život uništen. Želi li Bog i da drugi život bude obična ruševina? Ne. Tko će onda platiti za taj grijeh? Krist. On je „vječnomu Ocu Adamov dug platio…“ Bog razlikuje grijeh od grešnika. Grešnika on nikada ne odbacuje. Pred nama je izbor: krivnja i mržnja prema sebi ili milost i opraštanje. Gledamo li u sebe ili u Krista? Religiozni ljudi oslonac traže u čovjeku i zato su često razočarani dok vjernici traže oslonac u Bogu. Iz te perspektive možemo oprostiti i sebi i drugima i možemo ljubiti i sebe i druge.

U Evanđelju imamo primjer žene uhvaćene u preljubu. Isus joj je rekao: „Ni ja ne osuđujem. Idi i ne griješi više.“ Opraštanje koje Isus dariva daje mogućnost promjene života. Grijeh je već sam po sebi kazna. Odbacimo svoje mazohističko shvaćanje. Ako je netko iščašio nogu, kaže Chris Thurman, ludo je uzeti željeznu šipku i lupati se po ozlijeđenoj nozi. To rade upravo oni koji sebi grijeh ne opraštaju.

Na Pepelnicu svećenik posipa pepelom vjernike i govori: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Jedan je od načina obraćenja i odricanja od vlastitog licemjerja. Isus nas upozorava:

„Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide.“

„Kada dijeliš milostinju ne trubi pred sobom…“

„Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri.“

„I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri.“

Kako često mi tražimo priznanje od drugih. Želimo biti uočeni. Želimo da naša dobrota bude prepoznata. Sasvim je drugačije kada volimo i kada smo voljeni. Isus je prokazao religiozno glumatanje i prenemaganje. Može se biti religiozan, a ipak izgubljen. Isusu je bilo jako teško s religioznim osobama jer nisu bili svjesne svoje izgubljenosti. Ispod religioznog plašta puno toga se može skrivati. Najčešće to je iskrivljena slika o Bogu. Tko od nas može reći da je ta slika potpuno jasna, biblijska i istinita. Nitko. Zato Isusov poziv na obraćenje vrijedi za svakoga od nas.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu