SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Slamek: Ustima ispovijedati i srcem vjerovati spašava čovjeka
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
ČITANJA:
Izl 34, 4b-6.8-9;
Otp. pj.: Dn 3, 52-56;
2Kor 13, 11-13;
Iv 3, 16-18
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«
Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:
Danas u katoličkom kalendaru uz ovu prvu nedjelju u mjesecu lipnju piše ime današnje velike svetkovine Presveto Trojstvo. To je najveća svetkovina, misterij naše vjere. Ljudi su oduvijek vjerovali u Svemogućega i Velikog Boga, nazivali su ga raznim imenima, ali nisu mogli znati kakav je Bog u sebi. Mi kršćani imamo tu privilegiju da znamo mnogo toga o Bogu, o njegovim svojstvima, o naravi, kakav je u sebi jer nam je to objavio Isus Sin Božji. Bog je zajedništvo triju osoba i to Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Dakle tri osobe jedne božanske naravi iste biti.
U prirodi oko nas postoje mnoge tajne. Ljudi kao inteligentna bića upotrijebili su svoj razum da otkriju te tajne. Tehnika brzim koracima ide naprijed i sve se odmah zna i otkrije, ali ono što je Bog u sebi; čovjek ne bi to nikada otkrio da mu se Bog nije objavio.
Prekrasno je današnje evanđelje i govori nam u nekoliko redaka upravo to, tko je Bog i što je za nas učinio. Isus Sin Svevišnjega jasno kaže Nikodemu: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ Prekrasna je ovo rečenica i da je samo to ostalo zapisano u evanđelju bilo bi puno i jezgrovito dovoljno onome koji povjeruje. Bog daje Sina iz ljubavi za spas svakog čovjeka. Čovjek se sam osuđuje i odvaja od ljubavi Očeve ako ne vjeruje u onoga koga je Otac poslao i pomazao Duhom Svetim. Jedino prožeti Duhom Svetim možemo reći „Gospodin Isus“ – Isus je Gospodin i Gospodar živih i mrtvih i on će suditi žive i mrtve jer mu je Otac sve predao. Kako to kratko kaže sv. Pavao ustima ispovijedati i srcem vjerovati spašava čovjeka.
Bog Otac nam se u Isusu Kristu objavljuje kao onaj komu je stalo do čovjeka, do čovjekove sreće i radosti i ne samo da nam se objavio već nam je dao svoga i Isusova Duha Svetoga da nas vodi i jača. U Trojedinom Bogu dakle čovjek jedino može naći sreću i ispunjenje svoga života. Nije Bog negdje daleko, nije sreća negdje daleko nego tu s nama blaguje s nama ide ovim svijetom s nama i u nama!
Isus kaže na mnogo mjesta u evanđeljima: „Ja i Otac jedno smo.“ Isus govori ono što mu Otac nalaže, govori u Očevo ime i djeluje u snazi Duha Svetoga. Naš Bog dragi slušatelji, dragi čitatelji uvijek djeluje zajedno i složno. Bog nije samoća, nego zajedništvo triju osoba i to potpuno zajedništvo, sveto zajedništvo gdje jedna osoba nije veća od druge nego su jednake. Od triju osoba ni jedna ne „vuče na svoju stranu“ kako je to kod nas ljudi nego djeluju potpuno u ljubavi i skladu. Nama je to teško shvatljivo pa mislimo da je Otac stariji od Sina, da je Duh Sveti samo neka sila a ne osoba, i to treća Božanska osoba.
I apostolima je to bilo teško shvatljivo, iako su gledali Boga pa Filip kaže Isusu „Pokaži nam Oca i dosta nam je“. Isus mu odgovara „Tko je vidio mene vidio je i Oca. Vjerujte mi, ja sam u Ocu i Otac u meni!“ Isus čini djela Očeva u snazi Duha Svetoga. Pa ni učeni Nikodem nije to mogao shvatiti, ali kad je kasnije otvorio svoje srce i povjerovao Isusu znao je da on nije razbojnik nego Pravednik pa je položio njegovo sveto Tijelo u novi grob. Da je razmišljao kao ostali Židovi ne bi pokopao Isusovo tijelo i iskazao čast Isusu Sinu Očevu. Ovaj kratki razgovor koji je Nikodem vodio sa Isusom bogatstvo je i snaga tolikim generacijama koji su svoj život predali Presvetom Trojstvu. Na kraju ću izmoliti i slavu dati Presvetom Trojstvu:
„Blagoslovljeno bilo Presveto Trojstvo i nedjeljivo Jedinstvo: slavimo ga, jer je učinilo s nama milosrđe svoje. Svemogući vjekovječni Bože, koji si dao slugama svojim da ispovijedajući vjeru upoznaju slavu vječnoga Trojstva i u sili veličanstva da se klanjaju Jedinstvu, molimo da nas čvrstoća te iste vjere štiti vazda od svake protivštine. Po Kristu Gospodinu našemu“. Amen.