SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Slamek: Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube

ČITANJA:

2Tim 2, 8-15;

Ps 25, 4-5ab.8-9.10.14;

Mk 12, 28b-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele, Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Mi kršćani imamo deset Božjih zapovijedi kojih se trebamo držati, ali isto tako i ove dvije zapovijedi ljubavi o kojima nam Isus danas govori. Isus nije dokinuo niti jednu zapovijed nego ih je usavršio i to tako da se vrše svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom svojim. Upravo tu u ljudskom umu, odnosno ljudskoj pameti može se dogoditi da čovjek skrene u krivu vjeru odnosno praznovjerje.

Danas više nego inače vidimo koliki je Božji dar sloboda svakog čovjeka. Puno je ljudi kroz povijest bilo lišeno slobode, ali kršćani su uvijek slobodni u Isusu Kristu i zato sv. Pavao piše: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva. (Gal 5,1)

Osim tjelesne slobode postoji i duhovna sloboda, a to znači da slobodno služimo Bogu i slavimo Spasitelja Krista. Ne smijemo zato imati drugih „bogova“ i drugih stvari kojima se klanjamo i koje slavimo. Ovih dana došla mi je pod ruku knjiga p. Josipa Blaževića „Kako djeluju stvari koje ne djeluju“ u kojoj on na početku kaže da je Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila 20. ožujak međunarodnim danom sreće. Svi žele biti sretni i traže sreću na različite načine, ali bez Boga. Ljudi našega vremena traže sreću u praznovjerjima svake vrste, pa i u okultnim praksama. P. Josip navodi neka praznovjerja kao što su: kucanje o drvo, držanje palčeva, horoskop, razbijeno staklo, strah od broja trinaest, halloween – (noć vještica), razne narukvice koje donose „sreću“, amajlije, jantarne ogrlice, kineska knjiga promjena i još mnoštvo drugih primjera javnih praznovjerja. Praznovjerje je zahvatilo bogate i siromašne, nisko obrazovane i visoko obrazovane, liječnike, profesore, psihologe, znanstvenike… i na kraju kaže on da se pojavila epidemija praznovjerja među ljudima! Žalosno je što slobodan čovjek današnjice može biti tako praznovjeran i povodljiv pa se veže uz stvari koje ne djeluju niti usrećuju. Zato nas Sveto pismo uči da ne stavljamo na sebe taj „jaram ropstva.“ Teško je razumjeti ljude koji ti iskreno nešto govore, koji vjeruju u svoje ideale, a onda kucnu o drvo da se to „tobože“ ostvari. Neće ti drvo pomoći da uspiješ, neće ti stol pomoći da bude dobro nego Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Epidemija praznovjerja javlja se u gradovima i u selima zapravo se širi iz mjesta u mjesto i sa čovjeka na čovjeka, a jedini lijek je čvrsta vjera u Isusa Krista koji nam pokazuje kako treba vjerovati i kako se svome Ocu moliti. Dakle vjera živa i pouzdanje u Stvoritelja daje nam snagu da će sve biti dobro i da će proći ova epidemija, zlo i patnja.

Zvuči vam danas poznata ova riječ epidemija. Ja osobno nisam puno puta čuo za nju, a sad u zadnjih nekoliko tjedana svaki dan se na vijestima bezbroj puta čuje o epidemiji koronavirusa. Zastrašujuće su brojke oboljelih po cijelom svijetu i stručnjaci još ne znaju kad će to potpuno završiti i hoće li se opet pojaviti. Ne bih htio prognozirati što će biti u budućnosti s tim virusom, ali bi htio znati zašto je Bog to dopustio, kao i potres koji je pogodio Zagreb i okolicu. Slažem se s onima koji kažu da je ovo Božji znak i treba ga znati prepoznati. Bog nikad ne kažnjava na zemlji to će učiniti na posljednjem sudu, on nam daje znakove upozorenja. Svaki dan susrećemo prometne znakove, prirodne znakove i savjesni ljudi će se prema tim znakovima pozitivno postaviti i promijeniti svoj odnos prema prirodi i svemu što nas okružuje. Kao i svaki drugi znak u svijetu tako i Božji znak neki prihvaćaju, a neki ne. Mi koji smo Bogu povjerovali možemo u Duhu Svetome prepoznati Božje znakove i po njima se ravnati. Bog nas poziva da se obratimo i svim srcem njega prihvatimo. Da vjerujemo u onoga koga nam je On poslao i da slušamo glas njegovog Ljubljenog Sina. Bog nas ljubi u svome Sinu i mi smo pozvani ljubiti Njega.

Bog je ljubav i iz ljubavi i brige za nas daje nam znakove svoje prisutnosti. Bog od nas traži da se od ispraznosti i praznovjerja vratimo Bogu živome, da se od materijalnih stvari okrenemo duhovnima i sa prolaznih vrijednosti vratimo se neprolaznima i svetima! Blago nama budemo li tako živjeli i svjedočili da nam je Bog na prvom mjestu, pa će sve drugo doći na svoje mjesto. Da Boga ljubimo svim srcem, svim razumom i svom snagom. Amen.

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.