SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Ocvirk: Ljubav prema Isusu uči nas ljubavi prema bližnjima

ČITANJA:

2Kr 4, 8-11.14-16a;

Ps 89, 2-3.16-19;

Rim 6, 3-4.8-11;

Mt 10, 37-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

„Tko ne uzme križa, nije mene dostojan”

Isus nas poziva na svepredajuću ljubav. Ljubav koja traži prvenstvo među drugima. Zapravo, ljubav prema Isusu uči nas ljubavi prema bližnjima. Naš će to narod lijepo reći: Ako je Bog na prvome mjestu – sve je ostalo na svome mjestu. Ljubav u dimenziji križa uči nas na pravu ljubav i predanje u odnosu na Boga i u odnosu na bližnjega.

Ljubiti u dimenziji križa znači i prihvaćati darove i talente kojima nas je Bog obdario, kako bismo služili njemu i bližnjima u poslanju ili zvanju na koje nas Bog poziva. Nije lako danomice nositi svoj križ, svoju patnju, niti slušati muke naših najbližih kako neizmjerno pate. Odgovor na sve križeve Isus je sažeo u poruci: Tko ne uzme svoga križa i ne pođe zamnom, nije mene dostojan.

Dakako da čovjek može živjeti i kao neprijatelj križa Kristova, neprijatelj osobnog križa i patnji. Isus će to izreći riječima iz današnjeg evanđelja: Tko nađe svoj život, izgubit će ga. Neprijateljsko raspoloženje prema križu očituje se u onim osobama koje žive samo za zemaljske vrijednosti. Koje ne zanima pitanje križa jer su zdravi i uspješni. Kada ih sustigne križ i muka nastavljaju dalje živjeti po istom načelu odbojnosti prema križu. Po takvoj životnoj filozofiji je i onako na kraju krajeva ljudski svršetak propast. Takvima sveti Pavao poručuje: Jer, često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko (Fil 3, 18-19). Takvo raspoloženje prema križu i patnji vidi se u životima mnogih naših suvremenika.

Nakon Isusova govora o nasljedovanju, Isus govori o primanju: Tko vas prima, mene prima, a tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao. Time Isus naznačuje smisao poslanja: prima se samo onaj koji nalikuje na Krista, onoga koji se je dao oblikovati Kristovim križem. Vjerodostojni navjestitelj Kristove poruke je onaj koji znade živjeti s križem, pod križem i na križu. Raspeti Krist je dokaz Božje solidarnosti s čovjekom patnikom. Bog se stavlja na stranu čovjeka. Čini to radikalno uzevši lik sluge, postavši poslušan sve do smrti na križu.

Križ, patnja i vršenje svojih dužnosti, te suobličenje Kristu prigode su svakom čovjeku da postane bolji. Prigode su i društvu da postane osjetljivije na patnje slabijih. Zapravo, križ je prigoda svakome čovjeku da postane što sličniji Kristu te nastavi dopunjati ono što nedostaje Kristovu tijelu danas. Križ nas oblikuje da što više pokazujemo milosrdno lice Isusa Krista i znamo cijeniti žrtvu kojom smo spašeni i po kojoj nam je darovan život u kome više nema patnje, nego samo radost bez kraja u zagrljaju vječnog Oca.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke