SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Ocvirk: Božja volja za nas je naše posvećenje
Križ, srce pexels
Križ, srce pexels
ČITANJA:
2Kr 24, 8-17;
Ps 79, 1-5.8-9;
Mt 7, 21-29
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću mu kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’
Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni.
Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:
„Kuća sagrađena na stijeni”
Kako nam je samo Isus jasno naznačio da bez njega ne možemo učiniti ništa (usp. Iv 15,5). Toliko smo ovisni o njemu. Naša misao, molitva i djelo ovise o njegovu Duhu. Stoga Isus govori kako je važno graditi život na sigurnim uporištima. A što ima sigurnije od njega koji je Alfa i Omega, Prvi i Posljednji – Početak i Svršetak (Otk 22,13). On koji je Put, Istina i Život (Iv 14.6).
U današnjem evanđeoskom odlomku dolazi do izražaja napetost između onih koji samo mole izgovarajući riječi i onih koji slušaju i vrše Božju riječ. Isus jasno naznačuje: Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: „Gospodine, Gospodine!“, nego onaj koji sluša volju Oca mojega koji je na nebesima. Jasno nam je kako je molitva bez odnosa s Bogom samo puki umišljaj. Molitva treba biti razgovor. Povlašteni trenutak u kome mi govorimo Bogu, ali i trenutak u kome Bog progovara našem srcu. On nam progovara po svojoj riječi zapisanoj u Svetome pismu, ali i po nadahnućima u našoj savjesti, kada nas upućuje htjeti i činiti dobro. Slušajući riječi zapisane u Svetom pismu, lakše razabiremo što je Božja volja za nas. A ona je, kako kaže sveti Pavao – naše posvećenje ( usp. 1Sol 4,3).
Molitva bez slušanja Boga lako nas može odvesti na krivi put. Isusu opominje takve neposlušne vjernike, koji su samouvjereni da mogu činiti dobro bez njega, pouzdajući se samo u svoje riječi. Takvima Isus govori: Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici! U molitvi treba dozvoliti Isusu da nas upozna. Govoriti mu iskreno, skrušeno, vjerujući da ćemo biti uslišani u trenutku i na način kako je on odredio. Iskrena molitva pomaže i nama da upoznamo sebe. Da po molitvi dođemo k sebi. Kada dođemo k sebi, kada se ogolimo pred Isusom, tada on sa svom istinom i životom ulazi u naš život i postaje naš put.
Isus koji je Istina plijeni svojim naukom. Stoga je i evanđelist zapisao kako je mnoštvo ostalo zaneseno njegovim naukom. A to je stoga što ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. I pismoznanci, teolozi, veliki molitelji mogu živjeti u zabludi ako svoj život ne grade na čvrstoj stijeni – na Kristu Gospodinu. Onaj tko je nazidan na Krista ostaje siguran kada dođu kušnje i životne nevolje. Biti nazidan na čvrstoj stijeni Kristove riječi znači biti siguran i od krivih nauka i smicalica koje nas mogu odvući od Krista. Apostol Pavao, koristeći ovu sliku stijene, upozorava vjerne Kološane: Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na »počela svijeta«, a ne na Krista. (Kol 2,7.8)
Držimo se Isusa i svoj život gradimo na njemu. Živimo u suglasju našega unutarnjeg života i naših djela. Neka iz naših molitava proizlaze djela kojima ćemo slaviti Gospodina. Neka naša vjera bude ljubavlju djelotvorna (usp. Gal 5,6).