SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Bačun: S pouzdanjem krenimo za Isusom jer se nećemo prevariti

ČITANJA:

Jak 2, 14-24.26;

Ps 112, 1-6;

Mk 8, 34 – 9, 1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dozva Isus narod i svoje učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.

Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju — njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima.

Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Bačun:

Nakon što je jučer svojim učenicima rekao što Njega osobno čeka, danas im Isus strpljivo tumači što će biti sudbina njih, njegovih učenika. Svaki koji želi biti njegov učenik mora uzeti svoj križ i tako podijeliti s Isusom njegovu sudbinu. Isus ih upozorava da taj „križ“ seže jako daleko, čak do gubitka vlastitoga života. Ni život ne smije biti pretpostavljen Bogu i njegovoj volji, i to kako Isusov, tako ni njegovih učenika.

To je teško razumjeti i moguće je prihvatiti samo ako se ima bezgranično povjerenje u Boga koji nikada ne uništava, nego spašava. Jer onaj tko Bogu ne vjeruje Bogu, vjeruje više sam sebi. I zato takav svoj život uređuje po svojoj volji, hoće ga „proživjeti“ ili kako Isus kaže: spasiti. A baš će ga tako izgubiti, potrošiti u bezvrijedne ili manje vrijedne stvari. Onaj pak koji je voljan svoj život riskirati, taj će ga spasiti.

Što za nas kršćane znači uzeti svoj križ? Uzeti svoj križ znači uzeti svoj dio odgovornosti, prihvatiti svoj životni zadatak, svoje dužnosti i savjesno ih izvršavati. Nisu to samo bolesti, nisu to samo tragedije i poteškoće koje nas mogu u životu snaći, a koje obično onda i nazivamo križevima, to su sasvim svakodnevne čovjekove dužnosti, koje počinju već od malih nogu.

To su napori maloga djeteta koji mora ići u školu, učiti, truditi se kako bi postigao što bolji uspjeh, što bolje naučio i tako se pripremio za daljnje školovanje. To su napori studenta koji isto tako marljivo uči, polaže ispite kako bi što prije završio studij, zaposlio se i počeo samostalno priskrbljivati za život. To su napori roditelja koji sve svoje snage ulažu da bi djeci osigurali siguran život i izveli ih na pravi put. To su napori radnika koji mora svaki dan na svoj posao, po snijegu i hladnoći, po vrućini i kiši, valja nerijetko poraniti ili ostati dokasno, a sve to kako bi njegova obitelj imali od čega živjeti. I sve to znači uzeti svoj križ, tj. podnijeti poteškoće koje nam život donosi. Ali sve one nisu besmislene, sve one imaju svoj cilj.

To su svakodnevni križevi kojih imaju svi ljudi.

I stoga, ako doista želimo biti Isusovi učenici, On nas zove da odbacimo sami sebe; da odbacimo što smo željeli u životu i to zamijenimo željom da radimo ono što nam On zapovijeda. Zove nas da odbacimo svoju narav, da se sagnemo kako bismo uzeli svoj križ i spremno ga nosili sve do Njegova Kraljevstva. I zato s pouzdanjem krenimo za njim jer se nećemo prevariti.

I za kraj jedno kratko razmišljanje o skrivenom smislu križa jednog nepoznatog autora: „Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem. Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo. Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene.

Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje. Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere. Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika, ni na tvoje odnose, ni na tvoj ugled kod ljudi. Sretan si, sve se odvija divno.

A, onda je odjednom tu, ta poprečna greda. Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt. Križ je realnost u svakome ljudskom životu. Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret.

Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ ili će te tvoj križ zgnječiti. Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa. Križ te vraća natrag k istini o tebi, k pravoj mjeri ograničena, slaba, ranjiva, malena ljudskog djeteta.

Križ te može osloboditi stvari koje te hoće zgnječiti. On te može osloboditi tvoje osrednjosti. On je kao antena preko koje možeš primiti od Boga vijest. Ta vijest te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali te može osloboditi od neizdržive besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti. Ti možeš opet biti čovjek. Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale.

vlč. Damir Bačun, trešnjevački dekan i župnik župe Svetog Marka Križevčanina u Zagrebu