SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Bačun: Poznajemo li Isusa ili ga prilagođavamo vlastitim mjerilima?

ČITANJA:

Jak 2, 1-9;

Ps 34, 2-7;

Mk 8, 27-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od prorokâ.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik — Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Bačun:

Danas pred očima imamo opet onu uobičajenu sliku iz evanđelja: Isusa i njegove učenike. Evanđelja toliko puta iznose pred nas tu sliku da gotovo možemo prodrijeti u osjećaje koji su prisutni u srcima njegovih učenika. Oni se uz Isusa osjećaju sigurni, poštovani i uglavnom dobro prihvaćeni. Bio im je zanimljiv život uz Njega: događaju se čudesa, vode se interesantni razgovori, susreću se mnogi ljudi, sve je u jednoj dinamici. Vjerujemo da su bili vrlo zadovoljni takvim životom, a isto tako su vjerojatno i optimistično razmišljali da je pred njima svijetla budućnost i karijera.

I u toj idili Isus im postavlja pitanje: Što govore ljudi tko sam ja? Za njih to nije bio problem. Oni su dobro slušali što ljudi govore i misle o njihovom učitelju. I zato su dali i različite odgovore: Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći da si neki od proroka. I sve to bilo je u redu.

No, veći je problem za njih nastao kad Isus njima direktno upravlja pitanje: A što vi kažete, tko sam ja? Tada se jedini Petar ohrabruje pa mu govori: Ti si Mesija – Krist –Pomazanik.

To doista jest ispravan odgovor. Ali zapitajmo se što je Petar mislio kad je izrekao ove riječi? Petar i drugi apostoli su imali svoje misli. Mislili su da je On onaj obećani Mesija koji će stati na čelo svoga naroda i povesti ih prema slavi i pobjedi, a oni će biti prvi dionici te njegove slave i pobjede. Zato im Isus želi protumačiti pravi smisao svoga mesijanskog poslanja. On govori o trpljenju, o muci, o smrti, ali i o uskrsnuću. Naravno da takav Isusov govor oni ne mogu shvatiti, da im je stran, da odskače od njihovog načina razmišljanja.

Petar zato ne može izdržati, a da ne rekne Isusu kako se on, a i svi ostali ne slažu s takvim govorom, da se to, što Isus govori, ne smije dogoditi ni s Njime, ali ni s njima. Neka On bude jaki, slavni, pobjednički Mesija, upravo na onakav način kako oni razmišljaju o Njemu.

Taj Petrov govor je na liniji onog prvog napasničkog izazova kojim je đavao na početku Isusovog javnog djelovanja, želio odvratiti Isusa od njegova poslanja nakon 40 dnevnog posta u pustinji. I zato i Petar dobiva isti odgovor kao i đavao u pustinji: Nosi se od mene, Sotono, jer ti nije na pameti ono što je Božje, nego ono što je ljudsko. Treba se Bogu dokraja pokoriti. Sin Božji je ovdje kako bi izvršio svoga nebeskoga Oca.

Danas se svima nama postavlja pitanje: Prepoznajemo li mi Isusa kako se on sam predstavio, koji radije ide na križ, nego da sebi stekne zemaljsku moć i slavu? Ili ga prilagođavamo nekim svojim vlastitim mjerilima. Neka nam u tome pomogne i sljedeća meditacija:

I dođe Isus u naše vrijeme, u naše gradove i sela i upita svoje učenike: „Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Oni mu odgovore: „Gospodine, jedva da se o Tebi još govori. Ljudi su se snašli. Idu za svojim poslovima, zanimaju ih njihova nova kola i jahte, ili pak briga za radno mjesto sutra, razgovaraju o izlascima i provodima, komentiraju nogometne utakmice. Imaju neke druge ideale i vijesti, Ti im više nisi zanimljiv.

Jedni vele da si neki čudan svetac, idealist, zanesenjak. Propovijedaš bratstvo, jednakost, opraštanje. Ne može se s time danas kroz život. Moraš se snaći, biti jači, izboriti se, makar i preko leđa drugih. Drugi pak kažu da si lijep poticaj za vjerske zanesenjake, ali takvi nemaju pravo mjesto u stvarnom životu i zato nikada nećeš privući mase. Neki vele da si samo još uspomena nečega što je bilo lijepo, a završilo tragično, jer se s rogatima ne valja bosti’, pa si izvukao deblji kraj…“

A ja, Tvoj učenik, kažem: „Ti si Sin Božji, Spasitelj svijeta, Čovjek ljubavi, svjetla i radosti, Put kojim treba ići i Cilj kojemu treba stići“.

vlč. Damir Bačun, trešnjevački dekan i župnik župe Svetog Marka Križevčanina u Zagrebu