SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Branko Koretić: Pokažimo se prikladnim sredstvom navještaja Evanđelja u rukama Uskrsloga

ČITANJA:

Dj 4, 13-21;

Ps 118, 1.14-21;

Mk 16, 9-15

Tekst evanđelja:

Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.

Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.

Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Slušali smo sažeto izvješće evanđelista Marka o Isusovom uskrsnuću i ukazanjima. U sva tri ukazanja ističe se nevjera apostola, posebno u trećem. Isus traži od njih da ne budu nevjerni i okorjela srca. U drugom i trećem naglašena je Isusova prisutnost kod blagovanja, i misli se na euharistiju, gdje je Isus na poseban način prisutan među svojima. Isus šalje apostole po svemu svijetu. U nekim rukopisima iza retka 8 imamo ovaj završetak: “Kratko su (žene) ispripovijedale Petrovim drugovima ono što im je bilo naviješteno. Zatim je sam Isus od istoka do zapada raznosio po njima svetu i nepropadljivu poruku vječnoga spasenja.” Isus Uskrsli raznosi svijetom Evanđelje, ali po apostolima, po misionarima, po svakome od nas. Pokažimo se prikladnim sredstvom u rukama Uskrsloga navještaja Evanđelja.

U tom smislu u ovom uskrsnom tjednu čitamo događanja iz Djela apostolskih (2,14-41; 3, 1-21), kako apostoli nastupaju u snazi Duha Kristova: propovijedaju Krista kao Spasitelja; propovijedaju novi život; pozivaju na krštenje; pozivaju na obraćenje od grijeha; pozivaju zajednicu na suživot s Kristom; okupljaju prvu Crkvu. I čitamo odlomke iz evanđelja koji pripovijedaju ukazanja Isusova poslije njegova uskrsnuća učenicima. Uskrsnuli Isus se je, kako to ističe Pavao, mnogo puta ukazivao svojim učenicima, pojedinima od Jedanaestorice i svima zajedno.

To je već iz iskustva crkvene zajednice. Zato je to i uneseno jer su mnogi iz crkvene zajednice, kao što ćemo to vidjeti i u Ivanovu izvješću sutra (usp. Iv 20,19- 31), tražili neke opipljivije dokaze pa nisu vjerovali na riječ onih koji su doživjeli susret s Uskrslim Gospodinom, koji su ga vidjeli. Zato je trebalo da cijela kršćanska zajednica s vremenom dozrijeva u spoznaji, u uvjerenju da je Isus doista uskrsnuo preko svjedočenja onih koji su imali dublji susret s Gospodinom, po vjeri, kao što su to bili očevici događaja, koji su vidjeli Isusa, kojima se ukazao.

Ovdje u ovom dodatku Markovu evanđelju (16,9-15) imamo značajnu misao koja je za prvu kršćansku zajednicu bila važna, a važna je također i za kršćansku zajednicu kroz sva vremena: poslanje učenika svemu svijetu.

Isus šalje svoje učenike: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16,15). Evanđelje se sastoji u tom navještaju njegove riječi, njegove muke, smrti i njegove pobjede nad smrću, kako je on za ljude, za svakog čovjeka umro i kako ga je Bog uskrisio i postavio da bude predvodnik svih koji se njemu pridruže, da ih provede kroz smrt u novi život. Posebno je to lijepo izrazio apostol Pavao: »Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću« (Rim 6,4-8).

U krštenju se, dakle, događa već novi početak. Dovršava se jedan stari svijet u svakom čovjeku. Staro u svakom čovjeku završava i započinje novo preporođenje. Započinje novi svijet. Čovjek tako ulazi zajedno s Kristom u novost života.

Evanđelje koje se mora naviještati po svemu svijetu, svemu stvorenju, to je nalog Isusov učenicima. Taj nalog zahvaća svu kršćansku zajednicu, sve vjernike. Zato svi moraju iz svog iskustva, druženja s Kristom, naviještati drugima vjeru i nadu u novost života. I vrlo je važno da svi povjeruju tom propovijedanju. Isus kaže, čut ćemo to sutra: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,29). Dakle, ne treba tražiti veće dokaze nego što se mogu imati u samom iskustvu onih koji su Krista doživjeli ponovno živa, koji su se s njime sreli i koji su ga čuli i koji su od njega primili nalog, poslanje da svima sve to navijeste kao radosnu novost života.

Na liturgijskim sastancima kršćana po svemu svijetu, koji se u Kristovo ime sabiru, može se na sasvim duboko duhovni način doživjeti susret s Gospodinom i tu se može stjecati iskustvo bivanja s njim na putu kroz vrijeme. Dakako, da bi se to iskustvo stvarno stjecalo, potrebno je da svjesno duhovno pristupimo Gospodinu Isusu Kristu, otvoreni cijelim svojim bićem, da ga čujemo i slijedimo. Posebno si je to važno posvijestiti u ovo naše vrijeme karakteristično za kućnu Crkvu, obiteljsku Crkvu. Na euharistijsko slavlje, koje se u našem domu, našem životu ovih dana uprisutnjuje posredstvom televizije sredstava društvenih mreža – interneta treba, doći sa željom da ga sretnemo, čujemo njegovu riječ i s njime se sjedinimo primajući otajstveni kruh koji nam lomi i daje da budemo s njim jedno otajstveno Tijelo u duhovnoj pričesti.

I ovaj ulomak Markova evanđelju – to je praktički završetak – na to nas potiče. U toj, kako kažu, naknadnoj redakciji napomenuta su ona ukazanja koja su važna baš za naše cjelokupno jačanje iskustva vjere kroz povijest. To je najprije spoznaja da je Isus živ, da su ga učenici vidjeli živa. Najprije pojedini, pa svi zajedno, i oni na putu. Spominje se i Lukin opis doživljaja one dvojice učenika na putu u Emaus (usp. Mk 16,12). Taj opis je jako važan za kršćanstvo na putu kroz vrijeme. Kako i gdje susresti Gospodina? Dvojica su ga susrela na putu, slušajući kako im tumači Pisma, a prepoznali su ga u »lomljenju kruha« (usp. Lk 24, 35). Dakle, osobito je za nas bitno sudjelovati na liturgijskim sastancima. Isus se javlja kad su učenici na okupu. Prepoznajemo ga primajući njegovo tijelo i krv u liku kruha i vina.

Uvijek moramo biti svjesni poslanja: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16,15). I to je ono zadnje. Taj nalog mora cijela kršćanska zajednica zapamtiti. Mi to danas čitamo na završetku uskrsnoga ili vazmenog tjedna jer Uskrs ne bismo dobro proslavili ako ne bismo dobro shvatili i ovaj Isusov nalog! Poslani smo svim ljudima navijestiti da je Isus umro i uskrsnuo za sve. Navijestiti svima Krista, Raspetoga i Uskrsloga. Roditelji trebaju tu radosnu vijest spasenja navijestiti svojoj djeci, svi svojim prijateljima.

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad