SVAKODNEVNO U 7:45 P. Andrzej Wosko: Živa je i djelotvorna riječ Božja!
Foto PIXABAY
Foto PIXABAY
ČITANJA:
Ez 34,1-11
Ps 23
Mt 20,1-16a
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Riječ Božju tumači p. Andrzej Wosko:
‘Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: Jao pastirima koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?’
‘Mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi. Zar mi nije slobodno sa svojim činiti što hoću? (Mt 20,1.15)
‘I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima’ (Ez 34,5)
Jesu li zaista ovce ostale bez pastira? Istinita je jadikovka Božja, izrečena po prorocima. Jadikovka upućena onima koji su bili pozvani da vode narod Božji k boljoj, sretnijoj budućnosti, da se tako ispune i Božja obećanja. Obećanja su bila jasna. Budućnost je bila naviještena jednoznačno i objavljena preko sudionika saveza, otaca i proroka: ‘Jahve reče Abramu: Iziđi iz zemlje svoje i zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslovit ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati, sve plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati (Post 12,1-3).
Još reče Bog Abrahamu: ‘A ti Savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke’ (Post 17.9). A Bog reče: ‘Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak, Savez vječni s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.’ (Post 17,19)
Nije dakle postojala prepreka ili razlog da pastiri u Izraelu ne ispune svoje obveze. Narod Abrahamov i njegovi potomci svet je narod i sveti narodi primaju osobit blagoslov Božji… Gdje je onda nastao problem? Zašto je čovjek krenuo svojim putem, počeo misliti i zanositi se zemaljski i uništio sve ono što je u njemu sveto? Uistinu nameće se pitanje – zašto?
Čak i sam Bog ‘ne razumije’ zašto, tako se čita iz pitanja koje postavlja preko proroka: ‘Zašto moj narod naredbe moje zaboravlja?’ On se ne može pomiriti s time što pastiri, koji su dužni voditi narod, oni koji su prvi primili Savez, zaboravljaju tako lako svoga Stvoritelja. Oni se okreću od Boga, postaju izvor zla, tim više što Bog ostaje vjeran!
Ovo pitanje koje Boga postavlja istovremeno je optužba narodu, a prvenstveno vođama naroda, koji su primili izvanredne milosti i darove Božje, ali ne žive od Boga, niti s njim. Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih, i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neću im više biti hrana.’ (Ez 34,10).
Ne živimo li i danas isto…? Pastiri naroda, tako divnog Naroda, kroz toliko vremena vjernoga, Naroda koji je toliko dao čovječanstvu, promislite samo i zapitajte se: jeste li to zavrijedili?
Ne radi se samo o svećenicima, biskupima, već o političkim vođama naroda. Govorimo ovdje o onima koji danas imaju vlast u svojim rukama u ovoj Lijepoj našoj. Seljak, radnik, umirovljenik,… imao je (možda još ima) toliko povjerenja u Vas, a sada? Hoće li preživjeti mali čovjek od svoje jadne plaće, često i mjesecima neisplaćivane… hoće li i dalje šutjeti? Slobodan narod neće šutjeti…jer ako narod bude šutio, ‘kamenje će progovoriti’ – sam Isus iznosi ovu istinu.
Zahvaljujemo Bogu na svima dosadašnjim pastirima Crkve u Hrvata! Za blaženoga Alojzija Stepinca, za blagopokojnog kardinala Kuharića, i mnoštvo drugih, pravih pastira koji su dobro i vjerno vodili svoje stado. Zahvaljujemo za blaženog Ivana Merza. I današnji pastiri vjerno čuvaju i nastoje prenijeti zalog vjere i vjernosti Crkvi novim naraštajima. I trpe, trpe poput mučenika. Pastiri Crkve u Hrvata trpjeli su i prije 13 stoljeća, a trpe progonstvo i danas.
No, u konačnici – bit će sve dobro! Zašto? Jer je s nama Dobri Pastir. ‘Gospodin je Pastir moj, zla se ne bojim, jer On je sa mnom.’ I dalje nadahnjuje i krijepi pastire koji jesu i žele biti njegovi, što i kako im je činiti. I dalje potiče ovce svoje na poslušnost pastirima. I sve ih zajedno vodi svetim putovima.
Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca. (Heb 4,12).