SVAKODNEVNO U 7:45 P. Andrzej Wosko: Objavite svojim životom svetost svoga Boga!

ČITANJA:

Ez 36,23-28

Ps 51

Mt 22, 1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Božju tumači p. Andrzej Wosko:

‘Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve ….. kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju…’ (Ez 36,23)

Objavite svojim životom svetost svoga Boga! Ovo je poziv čovjeku, zapravo glavni cilj i smisao ljudskog postojanja. Zvanje. Sigurno se sjećamo što su nas učili naši roditelji. Sigurno znamo koje su prve i najvažnije premise našeg života: Gospodin Bog me stvorio, zato Ga želim upoznati i svojim Mu životom zahvaljivati. Želim Ga ljubiti i vjerno Mu služiti. Sve drugo možemo zaboraviti, no to ne bismo smjeli nikada!

Ali, kao i Židovi u Starom zavjetu, tako i mi danas veoma često zaboravljamo, ili čak odbacujemo, tu cjelovitu istinu o svom životu pred Bogom, o svom životu s Bogom. Zaboravljamo da smo svojim životom dužni proslaviti Božje Ime među narodima… I među domaćima, susjedima, u svojoj sredini, na poslu, u školi…

O tome vrlo jasno govori II. vatikanski sabor u Dekretu o laicima: ‘Svi su dužni svima naviještati istinu o Bogu, o Kristu, o Crkvi i činiti sve da Krist živi u svima i da bude od svih slavljen.’ Sigurno ne možemo ispuniti tu zadaću kako treba ako ne živimo Božje zapovijedi. Ni kao narod u cjelini, ni kao pojedinci. I to se onda odražava na cjelokupnom biću naroda.

Priča jedan bračni par: bili smo na kavi, naravno, u kafiću/restoranu je nekako ukusnija. I eto, vlasnik kafića priredio je predstavu. Učinio od kafića javnu kuću. Mislio je samo na zaradu, da privuče što više gostiju. No nije problem u tome, već u djevojci koja je nastupila. Jer priču treba čuti do kraja. Nedjeljna je sveta misa, a u redu za pričest stoji i ta djevojka… Pa je li to moguće? Kakav nered u glavi takve mlade osobe?! Krštena, a tako slobodnog vladanja i u konačnici – javna sablazan! Zar je to moguće? Jest, ako zaboravljamo na to da smo svojim životom dužni proslaviti Trojedinog Boga i jedino Njega. On nas je pozvao u život, nismo nastali i stvoreni sami od sebe, niti od svoje volje.

Ako pošteno radiš, imaš pravo na zasluženu plaću. Ako ponizno moliš, imaš pravo očekivati da Te Gospodin čuje. A ako činiš zlo, na kraju ćeš i baštiniti ono što si posijao – zlo!

Kako slavim Boga na svome radnome mjestu? Prepoznaje li se da si katolik, zapravo kršćanin? Molimo Gospodina da iz naših grudi uzme srce kameno, a daruje nam srce od mesa. Da živeći u ljubavi Njegova Srca koju ima prema nama, spoznamo i Njegu žeđ za dušama kada nas poziva: ‘Pripravio sam gozbu, junci su moji i tovljenici poklani i sve je gotovo. Dođite na svadbu!’ (Mt 22,4).

p. Andrzej Wosko, dehonijanac, župnik u župi bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini