SVAKODNEVNO U 7:45 P. Andrzej Wosko: Nije važno tko koliko ima, nego je važno što nosi u srcu

ČITANJA:

Ez 28,1-10

Pnz 32,26-30.35-36

Mt 19,23-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Božju tumači p. Andrzej Wosko:

Draga braćo i sestre! Danas nam Bog u dva čitanja progovara o ljudskoj oholosti i nadutosti i o tome kako mislimo da možemo sve sami te da nam Bog nije potreban. A je li to uistinu tako? Čuli smo kako prorok Ezekijel oštro upozorava na ljudsku oholost koja se nimalo ne sviđa Bogu. Čak spominje kaznu i govori: ‘Umrijet ćeš od ruke tuđinske, jer si čovjek, a ne Bog.’

Naravno, to je upozorenje čovjeku kako se ne smije zavaravati i misliti da je sam sebi dovoljan, da mu u životu ne treba Bog. Čak i oni koji niječu Boga, znaju da postoji Bog, jer na krštenju smo primili Duha Božjega i tako svaki čovjek zna za Boga. Zašto je prorok Ezekijel tako oštro reagirao? Zato što je Bogu stalo do našeg spasenja i zato što nas neizmjerno ljubi.

Čuli smo kako Isus govori o bogatašima. Time ne misli samo na ljude koji imaju puno novaca, nego i na one koji su navezani, bilo na čovjeka, stvari, novac i koji u sebi ne žive tu darovanu slobodu djeteta Božjega.

Isus kaže: ‘Lakše će deva kroz iglene uši…’ A zašto???

Zato što smo mi ljudi tvrde šije i zato što ne vjerujemo ono što Isus kaže: ‘Čovječe, ljudima je nemoguće se spasiti, ali Bogu je SVE MOGUĆE!!!’ Zašto??? Zato što Bog ne gleda izvanjski, površno kao mi, nego gleda ono što je u ljudskom srcu.

Dalje kaže, tko god ostavi ženu, djecu, oca, majku,itd.. STOSTRUKO će primiti I ŽIVOT VJEČNI BAŠTINITI! Što time Isus želi reći? Želi reći dvije stvari… Prvo, kako se trebamo osloboditi svojih idola, navezanosti, robovanja svemu i svačemu. Drugo, shvatiti kako smo stvoreni za nebo, za nešto više i bolje. Čovječe, nemoj biti ono što jesi, nego ono ŠTO MOŽEŠ BITI!!! Zato je potrebno osjetiti tu slobodu u sebi, da možemo shvatiti i prihvatiti Isusove riječi. Tek tada nam neće biti teške i nerazumne, jer je Isus znao što govori, jer je poznavao ljudska srca.

Brate i sestro, pitam te, je l’ vrijedno izgubiti svoje dostojanstvo čovjeka i izgubiti dušu i krenuti za ovim svijetom koji nudi, trenutni užitak i zadovoljstvo!?. Ili je vrijednije poslušati riječi našega Isusa, koje vode u ŽIVOT VJEČNI?!

Jer ako Krist nije za nas umro i uskrsnuo i ako mi nismo otkupljeni Njegovom Krvlju, onda ovaj život nema smisla. Ali Isus je došao i prošao svu kalvariju i križ, da bih ja sad mogao živjeti u slobodi. Koje li časti zvati se djetetom Onoga koji je SVE stvorio i koji sve daje i stvara! Isus na kraju ovog evanđelja kaže: ‘A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji, prvi.’ To će reći kako je važno svakodnevno se vježbati u poniznosti. Nije to lako, ali nije NEMOGUĆE.

Svi mi padamo u grijehu oholosti. Svjesno ili nesvjesno činimo ono što ne bi htjeli. Padamo u grijeh, vrijeđamo jedni druge iz zavisti ili ljubomore. Ponekad izgubimo osjećaj za čovjeka i ne marimo što naš brat ili sestra pokraj nas trpe.

Ponekad nije važno imamo li ovaj ili onaj dar (jer to ionako nije naše, nego Božje), nego je važno ne izgubiti osjećaj za čovjeka. Dat ću vam primjer iz života naše majke Terezije iz Kalkute. Imala je intervju s jednim novinarom, koji se divio kako uspijeva brinuti za mnoge siromašne i bolesne. Ona mu je rekla da ne bi mogla to sve činiti da ne provodi sat vremena klečeći sa svojim Bogom. I to ga je zadivilo, ali ga je jako ‘kopkalo’ kako to da mnogi svećenici u Rimu imaju sva moguća bogatstva. A ona ga je samo nježno i majčinski pogledala i rekla mu: ‘Dragi moj brate, ti mora da si jako NESRETAN ČOVJEK.’

Što je time htjela reći!? Nije važno tko koliko ima, nego je važno što nosi u srcu. Ovaj se novinar bojao skinuti brvno iz svoga oka, a stalno je primjećivao trn u oku brata svoga. Je li uistinu važno gledati na ljudske slabosti jednog svećenika ili ga gledati kao osobu koje nosi i daje ljudima Isusa? Isus nije rekao svojim apostolima, nećete griješiti, nego: ‘JA ću biti s vama i dat ću vam sve potrebne milosti, da budete moji učenici.’

Sam sv. Leopold Mandić koji je bio vrstan ispovjednik, ispovijedao se, nećete vjerovati, svaki dan. Isusu nisu važni naši grijesi. On se raduje kad nam može oprostiti, jer koliko Mu vjerujemo, toliko ćemo i primiti. On ne gleda na nas, kao što gledaju ljudi. On gleda na naše srce koje vapi za Njegovom ljubavlju.

Ne bojte se priznati svom prijatelju Isusu svoju oholost, izgubljenost, jer On čezne pokazati nam svoje svjetlo i izvesti na dobar put. Budite radosni i sveti kao što je naš Otac nebeski. I kao što je sam Sveti Otac rekao: ‘Ne bojte se… budite svjedoci, naviještajte Krista svojim životom i svojim dobrim djelima!

p. Andrzej Wosko, dehonijanac, župnik u župi bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini