Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:45 P. Andrzej Wosko: Budimo znak Boga živoga u ovom vremenu!

/ sd

ČITANJA:

Ez 24,15-24

Pnz 32,18-21

Mt 19,16-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:

Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Poštuj oca i majku!

I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!

Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Riječ Božju tumači p. Andrzej Wosko:

Draga braćo i sestre!

Koliko puta smo se u životu našli u situaciji smrti bliske osobe: oca, majke, žene, djeteta. Gotovo da i nema čovjeka koji to nije iskusio, iskusio što to znači stajati uz lijes voljene osobe, i znati da više nikad nećemo čuti njezin govor, smijeh ili plač, da se više nikad nećemo s njom niti svađati, niti radovati. Upravo se to dogodilo proroku Ezekielu iz današnjeg čitanja – umrla mu je žena, osoba s kojom je dijelio sve: kuću, stol, postelju, jednom riječju, život. Da stvar bude bolja, ili gora, dogodilo se to voljom Božjom, sam Bog oduzima Ezekielu ženu, i to mu jasno obznanjuje. Što to znači za nas, što to znači za nas u trenucima žalosti?

Pogledajmo braćo, cijelo čitanje. Smrt njegove žene bio je znak, znak jednom narodu u teškim trenucima. Taj narod, izraelski narod, nalazio se deportiran u stranoj zemlji, i očekivao je, u neizvjesnosti, što će se dogoditi s ostatkom naroda, koji je još uvijek u Jeruzalemu pružao otpor napadaču. Smrt Ezekielove žene bila im je znak da će sveti grad Jeruzalem biti uništen zbog svojih grijeha. Tako je Bog, na nama danas teško shvatljiv način, smrću jedne žene navijestio svoju poruku.

Ezekiel je bio prorok, no danas, u kršćanstvu, svi smo proroci, proroci po svom krštenju. Ništa u našem životu nije slučajno, kao što ni u životu starih proroka nije bilo. Da nam se dogodi ne znam kakva tragedija, bolest, ili smrt, to znači da Bog daje znak preko nas, znak ovom narodu koji se nalazi u duhovnom ropstvu, i mi moramo, poput Ezekiela, poslušno se staviti u službu Bogu i navijestiti Božju poruku ovom vremenu, navijestiti da smrt nije kraj, da patnja nije kraj, jer upravo ovo čitanje, koliko god nosilo bolnu poruku u sebi, daje nadu: ‘Tugovat ćete zbog svojih nedjela i spoznat ćete da sam ja Jahve’.

Prihvatimo patnju i gubitak, kada dođu, prihvatimo ih, i svojim prihvaćanjem, svojom vjerom i nadom, navijestimo ovom naraštaju – Krist je Bogočovjek, svemogući, obratite Mu se, spoznajte Ga, jer u tom je Bogočovjeku tolika sila i snaga, koja liječi, čisti i posvećuje. Navijestimo ovom narodu, kao što je i Ezekiel Izraelu: jedino je u Bogu vaš spas, On će i vaše mrtve, za kojima danas tugujete, jednog dana zajedno s vama uskrisiti, i cijelu vječnost ćete kraljevati s Njime. Braćo, je li to prilika koja se olako propušta?

Pogledajmo mladića iz evanđelja, imao je mnoge prilike u životu: bogatstvo, uspjeh, i sve povezano s time, za čim čeznu mnogi od nas. Da smo načisto, bogatstvo nije loše, sam Isus ovdje jasno potvrđuje, bogataš će se spasiti ako bude držao zapovijedi. No, je li vršenje zapovijedi sve što Isus traži od nas? Je li moguće da je sve prošao samo zbog toga? Pa vršenje zapovijedi je bilo i u Mojsijevu Zakonu, za to nam Isusu nije ni trebao.

Nego, Isus traži da budemo savršeni, da budemo slični Njemu. Nije poanta u prodavanju imanja i siromaštvu, ne! Smisao je biti znak Boga živoga u ovom vremenu, kao što je i Ezekiel bio u svome, tako nas i Isus poziva, da posvjedočimo ljudima, ljubavlju prema bližnjemu, uz vršenje zapovijedi, da ima Boga, da se samo za Njega isplati živjeti.

Ne varajte se, braćo i sestre: sve primamljive ponude današnjeg vremena, lažne su i prolazne. Nama je dana odgovornost: biti Božji znak ovom vremenu, kroz naš život i patnje, kroz našu ljubav prema bližnjemu, jer ako se samo zadovoljimo vršenjem zapovijedi, nismo ispunili Božju volju do kraja.

Ali ako vidimo obitelj u potrebi, ako vidimo da netko u našem okruženju trpi, pa mu pomognemo, ako sam šef na poslu, pa ne izrabljujem svoga radnika – time postajem živi Božji znak ovome svijetu. Moramo biti znak djelotvorne ljubavi u svijetu. Ako s ljubavlju odgovorimo Bogu na njegov poziv, kraljevat ćemo s njime i našim bližnjima zauvijek. Zato, prionimo uz Krista, i uz Njegovu Crkvu, koja je Njegovo sveto tijelo. Amen!

p. Andrzej Wosko, dehonijanac, župnik u župi bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja