SVAKODNEVNO U 7:45 O. Zdravko Tuba: Samo vjera u Isusa jača nas da gledamo preko granica smrti do početka novoga života

ČITANJA:

vl.: 2Kor 9, 6-10;

Ps 112, 1-2.5-9;

Iv 12, 24-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«

Riječ Božju tumači o. Zdravko Tuba:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Kada želimo da nam zrno donese plod zakopamo ga duboko u zemlju i čekamo… Radujemo se klijanju, rastu, plodu. A da smo zrno? Raduje li nas zakopanost u tišinu skrovitog i tihog rada, u samoću koja rađa plod, u šutnju koja donosi smiraj izrastanja… Razmišljamo li tako o zrnu ili kao ljudi očekujemo od Boga da u svojoj svemoći riješi nepravdu, zlo, grijeh, patnju, situaciju u kojoj se nalazimo zatrpani problemima te se tako proslavi svojom pobjedom?! Često nas zaokuplja ovo drugo razmišljanje, a Isus Krist nam pokazuje poniznu pobjedu zrna koja se čisto ljudski gledano čini kao poraz. Možemo reći: Bog pobjeđuje u neuspjehu, u onome što je ljudski tamno i zakopano, otuđeno ljudskom pogledu i shvaćanju. Tako se i sam Božji Sin pojavljuje na križu kao poražen čovjek: pati, izdan je, izgrđen i na kraju umire.

Neobična je slika koju Isus upotrebljava, ali je snažna i zapravo vrlo jednostavna, dolazi nam iz čovjekove svakodnevice. Isus nam ne govori o ,,prolasku” ili ,,spavanju”, nego o smrti i gubitku. I samo vjera u Isusa jača nas da gledamo preko granica smrti do početka novoga života. Ovdje se nama otkriva razlog zašto nije dovoljno da zrno pšenice umre kako bi donijelo roda. Ono mora ,,pasti u zemlju”. Sami od sebe ne možemo postići ništa. Potrebna nam je okrepa koju nam daje Isus jer je on naš život.

Danas nisu popularne teme: starenje, umiranje, bolest, žrtvovanje sebe… Zavladao je kult vječne mladosti po kojem neki žele ostati mladi, bez obzira na koji način to mogu postići: dijetama, plastičnom kirurgijom ili nečim sličnim. A starost, koju se ne može otjerati i isključiti, svijet pokušava riješiti eutanazijom jer bolje je ,,milosrdno umrijeti” nego se ,,nemilosrdno patiti” čekajući prirodnu smrt.

Ujedno, iz straha od bolesti razvila se nova religija koja je postavila samo jedan zahtjev: zdravlje – sve ostalo će doći! A kad čovjek ima zdravlje u opasnosti je zaboraviti sve prave vrijednosti te se okreće drugim željama. Time se gasi spremnost na žrtvu, spremnost biti zakopano zrno. Time se gase svi ciljevi koji donose vječnost, a sve se više razvija samoostvarenje, karijerizam, poznatost u svijetu, zamijećenost i zapamćenost u povijesti…

A Bog nas i dalje želi i može upotrijebiti za dobro u životima naših bližnjih, svijeta. Za to je potrebno slijediti Isusa Krista, a ne svoje prohtjeve i želje. Potrebno je predati mu se i svakodnevno staviti na raspolaganje pitanjem, stavom: ,,Gospodine, što želiš da danas učinim za tebe po svojem životu i životu svojih bližnjih?”

Suprotno smrti, Isus nas uči, stoji prijelaz u vječnost – što je i konačni plod života svakog sjemena koje je umrlo da bi rodilo novim plodom. Neka i naš život bude usmjeren takvom trošenju, izgaranju koje će nam pomoći da donosimo obilat rod za vječnost. Reče Isus: Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.

Molim za vas dragi slušatelju blagoslov u ovome danu!

O. Zdravko Tuba, župnik Župe Uznesenja BDM u Molvama. Foto: Župa Molve