SVAKODNEVNO U 7:45 O. Zdravko Tuba: Pozvani smo na življenje punine života u potpunoj iskrenosti prema Bogu

ČITANJA:

od dana: Ez 16, 1-15.60.63;

Otp. pj.: Iz 12, 2-3.4bcd.5-6;

Mt 19, 3-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«

Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Riječ Božju tumači o. Zdravko Tuba:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Smije li se rastaviti ono što je Bog sastavio? – pitanje je koje se nameće čovjeku kako u Isusovo vrijeme tako i danas. Isusov je nauk jasan, a standardi visoki. Kaže da su oženjeni muškarac i žena „jedno tijelo”. Brak je u Božjemu planu namijenjen za život.

Iako je bio milosrdan čovjek, Isus je znao da mnogi ne mogu, ili neće, prihvatiti Njegov nauk. Isus nas uvijek poziva na korak dalje i više i traži od nas da ga nasljedujemo u Njegovim nastojanjima i shvaćanju. Bili oženjeni ili samci, pozvani smo da živimo puninu života u potpunoj iskrenosti prema Njemu.

Bog blagoslivlja brak. Brak je ustanova koja svoje temelje ima u počecima stvaranja, u samom raju zemaljskom. Brak je osnovna stanica ljudskog društva. Obitelj muža i žene je mjesto gdje se kreira budućnost i sadašnjost cijelog naroda. Obitelj je nešto što Bog blagoslivlja. Zbog tako važne uloge obitelji, u životu uopće, u povijesti svijeta i vijeka, sotona svim silama nastoji razbiti ono što je Bog sastavio, ono što je Bog blagoslovio i što bi trebalo biti osnova našeg duhovnog i društvenog života.

Što dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja! Vidi se Isusovo uvjerenje da se vjernici po providnosti Božjoj združuju u bračnu zajednicu. Iako su dvoje mladih, mladić i djevojka, često rasli daleko jedno od drugog, činjenica je da su se upoznali, zavoljeli i slobodno odlučili sklopiti brak. Za Isusa brak nije tek igra slučaja nego dar providnosti Božje. Bog ih osposobljava i zadužuje da se jednom drugom doživotno poklone i ustraju u bračnom zajedništvu. Isus će brak vjernika uzdići na dostojanstvo sakramenta, to jest učiniti ga znakom i sredstvom milosne nazočnosti Božje. Ženidba kao sakrament nije samo obred sklapanja braka nego međusobno darivanje i prihvaćanje bračnih partnera, znak Božje dobrote uprisutnjene u dobroti, ljubavi i vjernosti.

Isus nas uzima za ruke i gleda pogledom punim suosjećanja, nade i sjećanja. Poziva nas u vrijeme koje nije vrijeme naših ljudskih igara moći jednih nad drugima. Isus nas gleda i poziva na život u vremenu u kojem je naš dom Rajski vrt, u vrijeme kada je Stvoritelj stvorio muškarca i ženu. Tako različite, a opet tako predivno jednake. Bog stvara muškarca i ženu s namjerom da budu jedno, srca iskrena i otvorena, srca koje ne poznaje zakulisne i tajne igre, varanje…

Ova potrošačka kultura navodi ljude da se odnose prema braku, prema svojem bračnom drugu i prema obitelji, upravo onako kako se odnose prema potrošnim i zamjenjivim dobrima. Brak nije poslovni projekt podložan analizi isplativosti ili problem kojega je potrebno rješavati. Brak je misterij, Stvoriteljev dar koji valja živjeti. Veličanstveno djelo ljubavi samoga Gospodina.

Isus reče: Nema veće ljubavi od ove da tko svoj život dade za svoje prijatelje! Predivno svjedočanstvo predanja i života za drugoga je sv. Maksimilijan Kolbe koji je umjesto života oca obitelji bio spreman darovati svoj život i učiniti korak u bunker gladi u poljskom logoru Osvjencim. Iz mjesta mržnje spasio je Franju Gajovničeka koji je kasnije doživio duboku starost. Pripremio je za život vječni i devetoricu osuđenih s kojima je dijelio agoniju polaganog ali teškog završetka posljednjih dana zemaljskog putovanja. Sjedinjeni u zajedništvu s Bezgrešnom otvorena su im vrata Kraljevstva Božjega. Čovjek je stvorenje ljubavi Boga živoga u darivanju života u braku i posvećenom pozivu.

Dragi slušatelju želim ti blagoslovljene dane tvoga života!

O. Zdravko Tuba, župnik Župe Uznesenja BDM u Molvama. Foto: Župa Molve