SVAKODNEVNO U 7:45 Mons. Marinko Mlakić: Veliki tjedan je blagoslovljeno vrijeme za razmatranje nad vlastitom slobodom

ČITANJA:

Iz 49, 1-6;

Ps 71, 1-6b.15ab.17;

Iv 13, 21-33.36-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Božju tumači mons. Marinko Mlakić:

U svojoj božanskoj mudrosti Isus proniče naša srca. On dobro zna što je u svakom čovjeku. Na posljednjoj večeri je znao da će ga Juda izdati, da će ga Petar zatajiti, a ostali da će se od straha razbježati. Zato je bio potresen u duhu. Osobito Judinom izdajom. Potresen je bio ne zbog sebe već zbog Jude. Zbog toga što za nj nije mogao učiniti više ništa povrh onoga što je već učinio. Isus je u svom srcu gajio jednaku božansku ljubav prema svakom učeniku, pa tako i prema Judi. Zato mu je dao zalogaj. Bio je to posljednji pokušaj da razbije ljušturu njegova zabludjelog srca. Ipak, Juda od svoje odluke nije odustao. Ostao je u tami zabluda i u ropstvu grijeha.

Potresno je to da Bog u svojoj ljubavi prihvaća biti nemoćan pred čovjekovom slobodom. Jer ljubav se samo onda može (do)živjeti kada se za nju slobodno opredijelimo. Odnosno, kada joj jednakom ljubavlju uzvratimo. Nikako drugačije.

Juda nam svima treba biti poziv i opomena. Svatko od nas ima slobodnu volju u kojoj sam odlučuje hoće li prihvatiti Božju otkupiteljsku ljubav ili je odbaciti. Dajući nam slobodu i razum, te božanske sposobnosti da možemo upoznati istinu i za nju se opredijeliti, Bog nam iskazuje najveću ljubav i povjerenje. Time je u naše ruke položio ključ našeg mira ili nemira, sreće ili nesreće. Bog našu odluku bezuvjetno poštuje. Svojom milošću podupire sve naše dobre nakane i odluke, a žalosti se kada odaberemo put zablude i grijeha.

Veliki tjedan je blagoslovljeno vrijeme za razmatranje nad vlastitom slobodom. Svatko od nas je pred istim pozivom koji je Isus uputio svojim apostolima, da ga slijede do kraja njegova puta, do smrti na križu, jer je to jedini put do božanske slave. Što je s tobom? Prihvaćaš li ti Božji poziv na ljubav koji, istina, vodi prema žrtvi na križu, ali i prema uskrsnuću života?

U napasti smo da Isusa polovično slušamo i polovično slijedimo. Da uporno pokušavamo ići za njim a istovremeno tvrdokorno ustrajavati u svojim zabludama i grijesima. Međutim, život često donosi izazovne trenutke, trenutke iskušenja i napasti, u kojima se mora zauzeti stranu. Za takve trenutke treba biti pripravan. Svatko treba biti mudar i jak da može uvijek odabrati Krista, ljubav, žrtvu, jer o toj odluci ovisi naše spasenje.

Gospodine, daj mi mudrosti i snage da se uvijek mogu oduprijeti grijesima i zabludama, da rastem u dobroti i ljubavi, a u kušnjama da budem ustrajan u vjernosti Tebi do kraja. Amen.

Mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije