SVAKODNEVNO U 7:45 Mons. Marinko Mlakić: Snagom vjere ostanimo pribrani u najtežim trenucima

ČITANJA:

SZ: Post 1, 1 – 2, 2 (ili: 1, 1.26-31a);

Post 22, 1-18 (ili: 22, 1-2. 9a.10-13.15-18);

Izl 14, 15 – 15, 1a;

Iz 54, 5-14;

Iz 55, 1-11;

Bar 3, 9-15.32 – 4, 4;

Ez 36, 16-17a.18-28;

NZ: Rim 6, 3-11;

Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23;

Mt 28, 1-10

Velika je subota. Crkva se zadržava kod Gospodinova groba. U molitvi i postu razmišlja o Kristovoj muci, smrti i silasku u podzemlje.

Riječ Božju tumači mons. Marinko Mlakić:

Velika subota je vrijeme obredne tišine. Za Isusove učenike bilo je to vrijeme tugovanja, straha, šutnje, zbunjenosti… Spasitelja više nema. Njegovo tijelo je u grobu. Strahota Velikog petka još uvijek sablasno ispunja njihove duše. Oni, koji su ga oduševljeno slijedili i svjedočili njegovim čudesnim znakovima, što su nedvojbeno upućivali na njegovo mesijanstvo, sada su u teškoj nevjerici. Kroz glavu im prolazi sve što su vidjeli, čuli, doživjeli, što su očekivali i čemu su se nadali. Sve se to sada pretvorilo u najgoru noćnu moru. Tek sada više ništa ne razumiju. Ne znaju što misliti ni što činiti. Zbunjenost i strah ih je potpuno sapela. Sada iza zatvorenih vrata čekaju, a da ni sami ne znaju što čekaju. Što se još uopće može dogoditi?

Velika subota nam najsnažnije pokazuje kako su Božji putovi i Božje misli daleko iznad naših putova i misli. Bog zna što čini i kako izvesti djelo spasenja. Na nama je da mu bez pridržaja vjerujemo i u vjeri da budemo strpljivi. Sveta subota nas uči da i u najtežim trenucima, kada se sve okrene protivno onomu što smo priželjkivali i čemu smo se nadali, snagom vjere ostanemo pribrani. Pred očima trebamo imati Isusovo držanje i riječi u vrijeme dok su ga sudili, mučili i ubijali. U njima prepoznajemo svu mudrost i snagu naše vjere. Naša vjera treba biti takva da nas, kako piše sv. Pavao, ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove: ni smrt ni život, ni ljudske ni nadljudske sile, ni progonstvo, ni mač, ni glad, ni sadašnjost ni budućnost, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor.

Poruka Velike subote je poruka nade da je Veliki petak u Božjem spasonosnom planu dan kada je tama pobijeđena, a svjetlo Uskrsa samo što nije zasjalo u punom sjaju. Na svoj način ona je slika cijelog našeg zemaljskog hoda.

Velika subota je također trenutak koji nam priziva u misli onaj članak našeg Vjerovanja koji kaže da je Isus ‘sašao nad pakao’. Upravo u vremenu između smrti na križu i izlaska iz groba događa se njegov silazak u carstvo mrtvih. Isus odlazi u podzemlje svima koji su u povijesnom tijeku prije njega tamo pošli s pouzdanjem u Boga. Odlazi k njima kao Spasitelj i objavljuje im istu Radosnu vijest spasenja koju je objavio onima na zemlji. Propovijeda i čudesnim znakovima potvrđuje  svoju božansku moć spasenja, koju ima od Oca, te ih sve poziva da mu povjeruju. U podzemlju susreće sve pravednike koji ga u nadi očekuju i donosi im milost otkupljenja kojoj su se oni unaprijed radovali. Oni su se tako već prije zemljanika obradovali njegovoj smrti na križu u kojoj je razbio okove smrti.

Dopustimo i mi da nas božanska snaga nade, koja izvire iz naše vjere, danas potpuno zahvati dok radosno iščekujemo dolazak svjetla neugasivog koje je Isus svojom žrtvom upalio.

Gospodine, zahvaljujem Ti na daru Tvoje muke i smrti. Zahvaljujem ti za ovaj dan tišine u kojem iščekujemo Tvoje uskrsnuće. Učini da svjetlo Tvoga uskrsa obasja sve ljude te u njima probudi nadu da su po Tvojoj smrti na križu i njima otvorena vrata do božanske slave.