SVAKODNEVNO U 7:45 Mons. Marinko Mlakić: Samo ispravno štovanje Boga može ljudsko srce ispuniti pravom ljubavlju

ČITANJA:

Iz 42, 1-7;

Ps 27, 1-3.13-14;

Iv 12, 1-11

Tekst evanđelja:

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Božju tumači mons. Marinko Mlakić:

Večera Isusa i apostola u kući Marte, Marije i Lazara dogodila se, kako navodi sveti pisac Ivan, šest dana prije Pashe. Time nam sugerira da je promatramo u svjetlu Isusove Pashe. U svjetlu, dakle, Isusove žrtve ljubavi u kojoj on svoj život polaže za naše spasenje.

Dok su bili za večerom Marija nardovom pomašću pomazuje Isusu noge i otire ih svojom kosom. I sva se kuća napunila mirisom. Marijin čin bio je vrlo neobičan. U ono vrijeme bilo je nepristojno da jedna žena takvo što javno čini. Osim toga vrijednost pomasti koju je Marija izlila na Isusove noge bila je izuzetno velika. Po Judinoj računici, a on je očito znao procijeniti skupocijene stvari, vrijedila je tristo denara, što je iznosilo tristo dnevnica. Jedna prosječna godišnja zarada. Vjerojatno je to bilo najvrijednije što je Marija imala.

Nard u biblijskom govoru označava ljubav. Marija svojim činom pokazuje koliko ljubi Isusa. Ona zna da je Isus božanski Spasitelj koji je došao da nam očituje ljubav koju Bog, naš nebeski Otac, ima prema nama. I zna da je jedini ispravan stav koji mi trebamo zauzeti pred njim da mu uzvratimo ljubav. Ona mu daje ono najvrijednije što ima. Iskazuje mu najdublji čin poštovanja. I pri tome ne vodi nimalo računa što će drugi reći. Marijina ljubav prema Isusu je čista, iskrena i bez ikakve računice. Možemo reći rasipna do nerazboritosti i sablažnjivosti. Miris narda kojim se ispunila kuća oslikava neodoljivu ljepotu i ugodu kojom zrači iskrena ljubav.

Isus hvali Mariju, jer ona ljubavlju već unaprijed uzvraća njemu koji je iz ljubavi prema nama prolio najdragocjeniju pomast koju on ima, svoju božansku krv. Pohvalu Mariji Isus ne izriče radi sebe, već radi nas i našega dobra. On je savršeno poznavao ljudsko srce i zna da ga samo ispravno štovanje Boga može ispuniti pravom ljubavlju. To je ono što Marija čini. I to je ono što svi trebamo činiti: zahvalno i s iskrenom ljubavlju častiti Boga, staviti ga uvijek na prvo mjesto i sve drugo podložiti njegovoj slavi. Boga trebamo častiti ne zato što bi to njemu bilo potrebno, već zato što mi tek po istinskom klanjanju Bogu postajemo sposobni zadobiti milost spasenja i posvećenja.

Juda negoduje. Ta se pomast, kaže on, mogla prodati i razdati siromasima. Međutim, sveti pisac dodaje, to nije kazao zato što mu je bilo stalo do siromaha već zato što je bio kradljivac. Gledao je samo svoju računicu. Drugim riječima, Juda ne razumije Marijin čin ni Isusa koji ga odobrava, jer ga je pohlepa zaslijepila. Svatko od nas gleda na druge kroz prizmu onoga što nosi u vlastitom srcu, kroz prizmu svojih misli i osjećaja. Juda je dopustio da njegovo srce zamrači pohlepa i izobliči njegov pogled na svijet.

Gospodine, Tebi naše hvale nisu potrebne. Po njima Ti ne bivaš veći već mi stječemo milost spasenja. Učini me poniznim da poput Marije prigibam pred Tobom svoja koljena i da Te svim svojim bićem hvalim i slavim zbog ljubavi koju mi po svome križu iskazuješ.

Mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije