SVAKODNEVNO U 7:45 Mons. Marinko Mlakić: Koji stav zauzimam pred Isusom pravednikom?

ČITANJA:

Iz 52, 13 – 53, 12;

Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25;

Heb 4, 14-16; 5, 7-9;

Iv 18, 1 – 19, 42

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

U ono vrijeme:

Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«

Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:

»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«

I vojnici učiniše tako.

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Riječ Božju tumači mons. Marinko Mlakić:

Danas je Veliki petak, dan Isusove muke i smrti na križu. Crkva ga obilježava posebnim, iznimno potresnim obredom u kojem svečano naviješta njegovu muku i smrt te se klanja i časti Kristov Križ. Zbog epidemije koronavirusa koja je zaustavila naš redoviti liturgijski život, mi to danas nećemo moći učiniti na uobičajen način. Ipak, u osobnim razmatranjima i molitvi možemo se prisjetiti spasiteljske vrijednosti Kristova križa i odati mu dužno štovanje.

Isusovo suđenje, muka i smrt na križu povijesna je drama koja se odigrala u Jeruzalemu prije dvije tisuće godina. Isusa, koji se predstavljao kao prorokovani Spasitelj, židovski vođe (svećenički glavari i farizeji) iz zavisti te od straha da ne izgube svoje položaje i povlastice u narodu predaju Pilatu i prisiljavaju ga da ga osudi na smrt. Pilat, iako uvjeren da je Isus nevin, popušta njihovom pritisku te ga predaje da bude mučen i ubijen na najgrublji i najsramotniji način, razapinjanjem na križ.

Isus bez otpora pristaje da bude smaknut. On je svojim učenicima više puta navijestio svoju smrt, ali i uskrsnuće trećeg dana. Pozvao ih da se ne boje i da idu za njim, jer će upravo njegova smrt na križu biti otkupiteljska žrtva za spasenje svijeta. On na nju pristaje iz poslušnosti svom nebeskom Ocu koji ga je poslao k nama da nas spasi od ropstva grijeha i smrti.

Promatramo li na ovaj način sve ove događaje, tada otkrivamo da je Isusova muka i smrt nadpovijesna drama u kojoj sasvim jasno iščitavamo univerzalnu borbu dobra i zla, istine i laži, ljubavi i mržnje… Ta borba se odvija u svemu stvorenom: u prirodi, u ljudskoj zajednici svih naraštaja i vremena kao i u savjesti svakog pojedinca. Povijesni događaji Isusove osude, muke i smrti njezin su najvjerniji odraz. U njemu sasvim jasno prepoznajemo matricu po kojoj se ta borba događa. Ona nam omogućuje da jednako tako jasno prepoznamo istu u svojoj stvarnosti, u današnjem društvu, u srcima ljudi kao i u vlastitom biću.

Evanđelist Ivan nam prikazuje Isusovu muku kao najsvečaniji obred žrtve. Isus, koji s nadljudskim mirom podnosi osudu, muku i smrt jest svećenik koji sama sebe prinosi Bogu s dubokim uvjerenjem da njegova žrtva trajno pomiruje ljudski rod sa njegovim Stvoriteljem.

U prizorima osude, muke i smrti oko Isusa se redaju različiti sudionici:  učenici, Juda, Petar, stražari, veliki svećenik Kajfa i narodni starješine, Pilat, vojnici, narod, Baraba, razapeti razbojnici, Isusova majka, ljubljeni učenik i žene pod križem, i mnogi drugi. Isusova nevinost, ustrajnost u pravednosti i strpljivo podnošenje muka nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U susretu s njim svi oni su prisiljeni zauzeti stav i tako razotkriti svoje pravo lice. Otkrivaju nam se ljudske zablude, strahovi, religijsko, političko i moralno licemjerje, ljudska pohlepa i zloća, taština, prevrtljivost, zloupotreba svećeničke i političke moći… Učenici su ga izdali i zatajili. Narodni vođe ga iz zavisti predaju Pilatu. Pilat, iako čovjek od vlasti i uvjeren da Isus nije kriv, osuđuje ga. Strah ga je odbiti Židove. Stražari, vojnici, narod, svi oni po uskogrudnom nagonu  reagiraju kako vjetar puše. Neki od njih daju oduška svojim najprimitivnijim porivima te ga bešćutno ruže i ponižavaju.

Isusova muka je na povijesnom planu završila. Zlo je svladano. Okovi smrti su razbijeni. Ljubav i istina su pobijedili. Ipak, ona ne prestaje trajati u našoj stvarnosti jednako apsurdna, jednako okrutna i s jednako različitim sudionicima. Jedan od njih sam i ja. Zato me ona poziva da je prepoznam u svom vremenu, u društvu u kojem živim i u vlastitoj savjesti. Pozvan sam zapitati se koji stav ja sam zauzimam pred Isusom pravednikom. Koga od ovih likova utjelovljujem i kada? Kada sam Juda, kada Petar, kada Kajfa, kada Pilat, kada svjetina, kada desni, a kada lijevi razbojnik?

Raspeti moj Gospodine, koji si u svojoj muci bio tako miran i uzvišen, jer si u njoj vidio svoju proslavu i spasenje svijeta, daj mi mudrosti i snage da uvijek s doličnim štovanjem častim i slavim Tvoj spasonosni Križ.  Amen.

Mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije